Negdje između Trebinja i Ljubinja, tamo gdje je nekada prolazila pruga prema Čapljini, danas se pruža nepregledno, zapušteno polje. Kuće bez krova, imanja bez ograde, dvorišta u kojima raste sve osim ljudi. To je Popovo polje, kraj koji je nekada davao neke od najsposobnijih i najuspješnijih ljudi BiH, pa i čitavog regiona, a danas od svega toga ostaje uglavnom sjećanje.
Teško je povjerovati, kada se prođe tom stranom polja, da su odavde nekada izlazili ljekari, profesori, privrednici, ljudi čija su imena nosila ugled daleko van granica Hercegovine.
Pruga koje više nema, ljudi kojih je sve manje
Kada je pruga kroz ovaj dio Popovog polja radila, sela duž nje su živjela drugačijim ritmom. Voz je značio posao, promet ljudi i robe, razlog da mladi ostanu. Ukidanjem pruge, kraj je izgubio nešto više od saobraćajne linije, izgubio je i vezu sa svijetom koja ga je držala živim.
Grad Trebinje, u čijem se zaleđu nalazi i ovaj dio Popovog polja, ima ukupno 141 naselje. Prema popisu iz 2013. godine, većina njih je imala manje od sto stanovnika, a 23 naselja su bila potpuno bez ijednog stanovnika.
Divin, selo u kome prenoći samo jedan čovjek
Nije Popovo polje jedini dio istočne Hercegovine u kome je vrijeme stalo. U Bileći, u mjestu koje se zove Divin, nekada je postojala opština sa deset sela, Fatnicom, Bačevicom, Orahovicama, Gornjim i Donjim Davidovićima, Bijeljanima, Milavićima, Gornjom i Donjom Zasadom, Kutima i Kukričjem. Živjelo je tu oko tri hiljade ljudi.
Danas je Divin obično, opustjelo selo na tranzitnom putu, u kome zanoći, ni manje ni više, nego jedan jedini stanovnik. Kada padne mrak, u čitavom tom prostoru upali se samo jedno svjetlo.
Divin i strana Popovog polja kojom je nekada prolazila pruga govore istu priču, samo različitim jezikom. Jedan kraj je izgubio prugu, drugi je izgubio čitavu opštinu. Oba su izgubila ljude, i to je ono što ih čini istim.
Imanja koja čekaju nasljednike koji se ne vraćaju
Ko god prođe ovim krajem Popovog polja, primijetiće da priroda polako preuzima ono što su ljudi napustili. Zarasla polja, oronule ograde, kuće čije dvorište više niko ne čisti. Iza svake takve kuće stoji porodica koja je nekada tu živjela, radila zemlju, slala djecu u škole, a onda se, iz razloga koji se ponavljaju od sela do sela, iselila.
Na popisu iz 2013. godine Republika Srpska je imala 1.170.342 stanovnika, dok procjene demografa danas govore o oko 900.000 stalno prisutnih stanovnika, moguće i manje.
Sjećanje koje polako blijedi
Popovo polje je nekada bilo dokaz da se iz malog kraja mogu izroditi veliki ljudi. Danas je, na dijelu gdje je nekada prolazila pruga, prije svega dokaz koliko brzo jedan kraj može ostati bez svojih ljudi, a da niko na vrijeme ne primijeti.
Od nekadašnje pruge u Popovom polju do jednog upaljenog svjetla u Divinu, istočna Hercegovina svakim danom gubi po komad sebe. Koliko će još imanja i sela čekati nekoga ko se nikada neće vratiti, prije nego neko odluči da tom kraju vrati razlog da se u njemu ostane?
