Opozicija u Republici Srpskoj dvadeset godina pokušava pobijediti Milorada Dodika. Dvadeset godina ne uspijeva. I dvadeset godina je uvijek neko drugi kriv.
Pokradeni su. Vučić im smeta.Režimski mediji su jači. Birači nisu dovoljno obrazovani.
Ovaj put je kriv Nebojša Vukanović.
Nova krivica, stara priča
Vukanović nije bio dio njihove priče. Nije prihvatio da se povuče kada su ga zamolili. Ide samostalno. I sada, već prije izbora, opozicija je pronašla razlog za poraz koji očekuje.
Nije to iznenađenje. Opozicija u Republici Srpskoj razlog za poraz pronalazi i prije nego što glasanje počne. To je tradicija stara dvadeset godina.
Ono što je ironično je da Vukanović nije izgubio nijedno pravo opoziciono sidro. On je taj koji se zaista bori, koji nema stranačku infrastrukturu, direktore i načelnike iza sebe, koji je izgradio podršku ni iz čega. A oni koji su dvadeset godina sjedili u Narodnoj skupštini, Parlamentu BiH i raznim funkcijama koje opoziciji prirodno pripadaju, sada njemu objašnjavaju kako se pobjeđuje.
Udobna opozicija
Biti opozicionar u Republici Srpskoj, onaj koji je na čelu te opozicije godinama, nije tako loše.
Sjediti u Narodnoj skupštini ili Parlamentu BiH. Zarađivati odličan novac. Kritikovati vlast zbog teške situacije. Nemati nikakvu odgovornost za to što se ništa ne mijenja. I ako se zakači komad bilo koje vlasti, postati milioner u međuvremenu.
To je model koji funkcioniše dvadeset godina. I koji ne daje nikakav razlog da se nešto promijeni.
Jer zašto mijenjati sistem koji ti osigurava lagodnost? Vlast je loša, ti si opozicija, birači te biraju jer nema boljeg izbora, i krug se zatvara. Svake četiri godine, isti ljudi, iste priče, isti izgovori.
Strategija koja ne postoji
Ono što zaista zbunjuje je da dvadeset godina nije proizvelo nikakvu strategiju koja bi bila drugačija od prethodne.
Nastupali su u raznim formatima. Uvijek s istim rezultatom.
Politička neznalica koja se predstavlja kao ekspert i čovjek s utjecajem, koja svaki poraz objasni vanjskim faktorima i koja nikada ne postavi pitanje vlastite odgovornosti, ne može proizvesti pobjednički rezultat. To nije matematika, to je logika.
Šta izbori mogu pokazati
Izbori će pokazati snagu svih političkih stranaka. I pokazat će nešto što se možda ne želi čuti u nekim opozicionim redovima.
Ako opozicija misli da će vlast osvojiti uz pomoć stranaca, kao što tvrde da Dodik vlada uz pomoć Rusije, grdno se vara. Ti projekti, politički ili medijski, imaju rok trajanja. I taj rok ističe.
Prava promjena u Republici Srpskoj neće doći od onih koji dvadeset godina traže krivca za vlastiti neuspjeh. Doći će, ako dođe, od onih koji uzmu odgovornost, prestanu tražiti izgovore i počnu raditi drugačije.
Do tada, Vukanović će biti kriv. A poslije 4. oktobra, naći će se novi krivac za sljedeću rundu.
