Premijer Vlade Republike Srpske Savo Minić najavio je jednokratnu novčanu pomoć učenicima i studentima. Osnovci dobijaju po 100 maraka, srednjoškolci i studenti po 150 maraka.
Najava je stigla nakon sjednice proširenog Predsjedništva SNSD-a u Banjoj Luci.
Tu već počinje prvo pitanje. Odakle pravo premijeru da odluku o novcu iz budžeta Republike Srpske, koji nije ni njegov ni stranački, dijeli na sjednici političke partije? Da li je Vlada instrument SNSD-a ili institucija koja radi za sve građane?
Kalendar koji ne laže
Minić je rekao da je isplata pomoći posljedica pojačanih privrednih aktivnosti i većeg priliva sredstava u budžet.
Moguće. Ali postoji i drugi podatak koji pomaže u razumijevanju konteksta.
Izbori su zakazani za 4. oktobar. Novac se dijeli u avgustu i septembru. Republika Srpska se redovno zadužuje. Javna preduzeća su u teškoj finansijskoj situaciji. ERS uvozi struju po 200 evra po megavatu.
Novac građanima u Republici Srpskoj nikada se nije dijelio osim u izbornoj godini. To nije optužba. To je činjenica.
Lazar Radan i klima u učionicama
Ali možda je pravo pitanje postavio prosvjetni radnik iz Trebinja Lazar Radan, koji ga je jasno i direktno formulisao na društvenoj mreži.
„Vlada Republike Srpske daće osnovcima i srednjoškolcima po 100, odnosno 150 KM. U isto vrijeme časovi su skraćeni u Trebinju zbog velikih vrućina i požarnog stanja, što je potpuno opravdano. Temperature u učionicama prelaze 30 stepeni već u jutarnjim časovima. No, umjesto da navedeni novac daš za ugradnju klima u učionice, koje bi poslužile i zimi, ti ga dijeliš potpuno neopravdano. Po učionici bi se bez problema stavile inverter klime za vrijednost datog novca, plus što je klima standard 20. vijeka otprilike. Jasno je da je to populizam i podilaženje, ali to najbolje oslikava debilizam političkog sistema u Srpskoj. Briga za mlade se oslikava u sistemskim rješenjima, a ne dijeljenjem novca na ruke pred izbore. Nego, šta ti ljudi uopšte znaju o sistemskim rješenjima“, napisao je Radan.
Teško je dodati nešto na ovo.
Trebinjske škole skratile su nastavu jer temperature u učionicama u jutarnjim časovima prelaze 30 stepeni. Djeca uče u vrućini koja ne bi bila dozvoljena ni na jednom radnom mjestu. A rješenje koje sistem nudi nije klima uređaj koji bi služio i ljeti i zimi. Rješenje je 100 maraka u ruci.
Šta slijedi nakon izbora
Oni koji prate ove cikluse dovoljno dugo znaju da priča ne završava isplatom. Završava računom koji stiže nakon izbora.
Poskupljenja struje, komunalija i raznih usluga redovno slijede odmah nakon izbornog dana, sa preciznošću koja isključuje slučajnost. Tih 100 maraka bit će vraćeno, i to sa kamatom koja je veća od bankovne.
To nije teorija zavjere. To je obrazac koji se ponavlja svake četiri godine i koji svako može provjeriti pregledom cijena u januaru koji slijedi nakon oktobarskih izbora.
Sistemsko rješenje ili predizborni poklon
Klima u učionici košta onoliko koliko košta pomoć za nekoliko đaka. Jednom instalirana, služi godinama. Rješava problem koji se ponavlja svako ljeto i koji natjera škole da skrate nastavu.
Sto maraka u ruci potroši se za sedmicu. I ne rješava ništa.
Razlika između ova dva pristupa nije finansijska. Razlika je u tome da li neko zaista misli na djecu ili misli na glasove.
Lazar Radan je to rekao jasno. Malo je vjerovatno da će ga neko iz sistema čuti.
