„Ako pčelar ove godine izvrca sedam ili osam kilograma meda po košnici, može biti zadovoljan.“ Rečenica Obrada Ninkovića, predsjednika Udruženja pčelara „Leotar“, možda najbolje opisuje godinu u kojoj su hercegovačke pčele imale sve manje cvijeta, a njihovi vlasnici sve više razloga da gledaju u nebo.
Medobranje u istočnoj Hercegovini ove godine, prema zvaničnim procjenama, dostiglo je tek oko trećine onoga što se može očekivati u dobrim medonosnim godinama. Dugotrajna suša, visoke temperature i padavine koje nisu stigle onda kada su bile najpotrebnije promijenile su ritam prirode.
Za pčelare to nije samo pitanje količine meda. Iza svake košnice stoji posao koji traje tokom cijele godine, ulaganja, selidbe, zaštita pčelinjih društava i čekanje da priroda otvori dovoljno cvjetova.
Kad proljeće zakasni, pčele nemaju šta da čekaju
Ninković kaže da se promjene posljednjih godina sve jasnije vide upravo u periodu kada pčelari očekuju glavnu pašu.
„Medobranja su se u posljednje dvije godine pomjerila sa kraja aprila na kraj maja, kratko su trajala i biće sve kraća“, kaže Obrad Ninković.
U takvim uslovima ni iskustvo pčelara uvijek nije dovoljno. Pčele mogu biti spremne, košnice mogu biti dobro pripremljene, ali ako cvijet izostane ili procvjeta u pogrešnom trenutku, nema ni prinosa.
Neki su ipak imali više sreće. Ninković navodi da su bolje prošli pčelari na pojedinim mikrolokalitetima prema Popovom polju i Dubrovniku, gdje je, kako kaže, „zamedila šuma“.
Može li se budućnost hercegovačkog pčelarstva sve više svoditi na traženje takvih malih područja u kojima je priroda još uspjela da sačuva svoj ritam?
Tamo gdje je bila vatra, neće biti paše
Ovogodišnje požare pčelari ne posmatraju samo kroz štetu koju su vatrogasci i stanovništvo vidjeli na terenu. Za njih je pitanje i šta će se dogoditi narednih godina.
Na opožarenim površinama, kaže Ninković, paše neće biti najmanje dvije do tri godine. To znači da pčelar koji je do sada računao na određenu lokaciju mora tražiti novu.
A selidba košnica danas nije jednostavna.
Paše traju kratko, lokacije su udaljene, a prevoz velikog broja košnica traži i novac i vrijeme. Kada se tome doda činjenica da pčelinja društva moraju biti sačuvana i tokom perioda bez dovoljno hrane, jasno je zašto loša sezona ne završava posljednjim vađenjem meda.
Ninković posebno upozorava pčelare da na vrijeme obrate pažnju na zdravlje društava i pripreme ih za zimu, naročito zbog izostanka paše vrijeska.
Kilogram meda vrijedi više kada ga nema dovoljno
U istočnoj Hercegovini kilogram meda trenutno se prodaje za oko 30 KM. Loša sezona, međutim, otvara pitanje šta će biti dalje.
„Kvalitetan i pravi med dobijen iz košnice ne može da se pokvari i pčelari će ga radije ostaviti i čekati višu cijenu, jer nijedan kilogram dobrog meda nikada nije ostao neprodat“, kaže Ninković.
Istovremeno, pčelare brine i ono što se nalazi na tržištu. Poseban problem predstavlja patvoreni med, ali i miješanje hercegovačkog meda sa medom iz drugih krajeva.
„Patvoreni med je nelojalna konkurencija pčelarima zbog niske cijene. Med kupujte isključivo kod pčelara kojima vjerujete“, poručuje Ninković. Za kupca je tako sve važnije pitanje ne samo koliko košta tegla meda, nego i šta se zaista nalazi u njoj.
