Trebinje je ovog ljeta bilo puno turista. U Starom gradu, između kamenih fasada, terasa i Platanima prepunih stolova, čuli su se različiti jezici, a gosti su tokom dana gotovo neprestano prolazili uskim ulicama. Brojke koje objavljuje Turistička organizacija Trebinje potvrđuju ono što se u gradu moglo vidjeti.
Za prvih osam mjeseci registrovano je 170.000 noćenja, oko 20 odsto više nego u istom periodu prošle godine. Sam avgust donio je 35.000 registrovanih noćenja, što je, prema riječima Jovice Miloševića, direktora Turističke organizacije Trebinje, rekord otkako se prate turistička kretanja u gradu.
Gosti su, prema podacima Turističke organizacije, stigli iz oko 100 država. Među njima su i organizovane grupe i studentske ekskurzije iz Srbije, Turske i Grčke.
Brojke, dakle, postoje. Ali šta se krije iza njih?
Ko zapravo nosi turističku sezonu?
Turistička organizacija Trebinje s pravom može govoriti o rastu broja registrovanih noćenja. Međutim, javnosti bi uz te podatke trebalo ponuditi i širu sliku turističke sezone.
Jedno pitanje se godinama nameće, a rijetko dobija jasan odgovor, koliko na ukupne rezultate utiče veliki turistički kompleks “Grad Sunca”?
To nije zanemarljiv podatak. Naprotiv, struktura gostiju i način na koji dolaze u Trebinje mogli bi mnogo bolje pokazati kakav je stvarni karakter turizma u gradu. Da li gosti dolaze zbog samog Trebinja, zbog pojedinačnih sadržaja, zbog jednodnevnog obilaska ili zbog smještaja u velikim kompleksima?
Bez takvog pregleda, broj od 170.000 noćenja govori koliko je noćenja evidentirano, ali ne govori dovoljno o tome gdje turisti troše novac, koliko ostaju, šta ih zadržava i zbog čega se vraćaju.
Turistička organizacija nije odgovorna za svaki turistički sadržaj u gradu, niti može sama razvijati hotelijerstvo, ugostiteljstvo i privatne sadržaje. Ali može otvoriti pitanja koja su važna za budućnost turizma.
Stari grad pokazao šta može
Jedan od rijetkih primjera koji ovog ljeta ostavlja utisak drugačijeg Trebinja jeste Stari grad.
Ulice su bile pune, lokali uglavnom uređeni, a veliki dio ugostitelja i njihovih zaposlenih pokazao je da se prema gostu može odnositi profesionalno. Čistoća prostora i izgled Starog grada dodatno su doprinijeli slici koju turista nosi sa sobom.
I upravo tu se otvara novo pitanje.
Može li se prostor Starog grada iskoristiti za nešto više od ugostiteljstva?
Trebinje ima istoriju, arhitekturu, rijeku, prirodu i položaj koji omogućava da se za relativno kratko vrijeme stigne do mora u Hrvatskoj ili Crnoj Gori. Ima i sadržaje koji bi mogli biti snažnije predstavljeni.
Gradsko kupalište u centru, uz određena ulaganja i uređenje, može biti mnogo više od mjesta na kojem se Trebinjci ljeti rashlađuju. Olimpijski bazen, sa cijenom ulaznice od tri KM, takođe je sadržaj koji se može predstaviti turistima. Tu su i prirodna kupališta na Jazinu i Ušću, kao i sadržaji Grada Sunca.
Zar upravo takvi detalji ne mogu biti dio priče o Trebinju?
Sajmovi više nisu jedina adresa
Milošević je najavio nastavak učešća Turističke organizacije na sajmovima turizma u regionu i Evropi, sa ciljem da Trebinje bude posjećeno tokom svih 365 dana.
Promocija jeste važna. Ali mijenja se način na koji ljudi biraju gdje će putovati.
Društvene mreže, video sadržaji, turistički influenseri, ciljane kampanje i iskustva pojedinaca danas mogu napraviti ogromnu razliku. Trebinje pritom ima mnogo toga što može pokazati, samo je pitanje koliko se to planski i savremeno koristi.
A onda dolazimo do druge strane priče.
Grad koji mora živjeti od ulaganja
Turistička organizacija može dovesti gosta do Trebinja, ali ne može umjesto privatnika renovirati hotel, otvoriti novi sadržaj ili urediti apartman.
Upravo zato je pitanje razvoja ponude mnogo šire od turističke statistike.
Ako cijene smještaja, ugostiteljskih usluga i drugih sadržaja rastu, šta turista dobija zauzvrat? Da li ponuda napreduje istim tempom? Koliko novih sadržaja Trebinje dobija iz godine u godinu?
Hotel Leotar, koji bi po svom položaju i tradiciji mogao biti jedno od prepoznatljivih mjesta trebinjskog turizma, godinama ne izgleda kao objekat koji prati ambiciju grada da bude ozbiljna turistička destinacija. Slično pitanje može se postaviti i za Stare Platane, gdje postoje prostori koji bi mogli imati veću turističku vrijednost, ali očigledno nema dovoljno ulaganja.
Može li grad koji želi turizam tokom cijele godine sebi dozvoliti da najbolji prostori stoje neiskorišteni?
To više nije samo pitanje Turističke organizacije. To je pitanje grada, vlasnika objekata i svih onih koji od turizma žive.
Trebinje očigledno ima goste. Ima i potencijal. Ovog ljeta pokazalo je da Stari grad može izgledati dobro kada se uloži trud, a privatnici su još jednom pokazali da se za svakog gosta vrijedi boriti.
Sada ostaje ono važnije pitanje, može li se od dobrih sezonskih rezultata napraviti turistički grad koji će imati razlog da ga turista ponovo posjeti i kada prođu ljeto, Platanima zaklonjene terase i posljednji autobus sa ekskurzijom?
To je pitanje na koje broj noćenja sam po sebi ne može odgovoriti.
