Subota jutro u Trebinju. Cijena goriva na pumpi 3.99 KM.
Ta cijena je ista za sve. I za one koji mašu opoziciji i za one koji mašu vlasti. Sa jednom razlikom.
Oni koji mašu, a posebno oni u vlasti, tu cijenu ne plaćaju iz svog džepa. Imaju vozače, imaju službene automobile, imaju kartice koje neko drugi puni. Kada ih pitate je li gorivo skupo, reći će da nije.
Jer za njih nije.
Deset feninga i matematika koja ne laže
Vlada Republike Srpske vraća građanima deset feninga po litru na određenim pumpama. To je neka vrsta pomoći.
Ali gorivo je samo za jedan dan znalo poskupjeti više od deset feninga.
Iz opozicionih redova stiže računica koja objašnjava šta se zaista dešava.
Jednom rukom vlast vraća deset feninga akcize. Drugom rukom uzima mnogo više kroz povećanje PDV-a. Od početka krize gorivo je poskupjelo za 1,50 KM. Prihodi po litru goriva u Bosni i Hercegovini povećani su za 20 feninga.
Država zarađuje duplo više po litru goriva nego što vraća građanima.
U konkretnim brojevima, jedan pun rezervoar sada je skuplji za 75 maraka. Vlast vraća pet maraka akcize.
Zašto poskupljuje
Glavni uzrok novog vala poskupljenja leži u globalnim sukobima i napadima na naftnu infrastrukturu na Bliskom istoku. Sirova nafta prešla je 108 dolara po barelu.
BiH ne zavisi direktno od nafte sa Bliskog istoka, ali cijene na domaćem tržištu prate kretanja na evropskim i svjetskim berzama.
Stručnjaci upozoravaju da bi u slučaju daljnje eskalacije sukoba cijena barela mogla dostići 150 dolara. Takav scenario bi kroz transport i poljoprivredu brzo podigao cijene hrane i svih osnovnih životnih namirnica.
Vlasnici pumpi koji dižu cijene unaprijed
Ali globalni sukobi nisu jedini uzrok.
Vlasnici pumpi podižu cijene i prije nego što neko potvrdi da će u svijetu skuplje. A kada cijene padaju, proces vraćanja je dug i spor.
Tako godinama.
Skladišta koja ne postoje
I tu dolazi do suštinskog propusta.
Evropska komisija u svojim izvještajima iz godine u godinu upozorava da je BiH nespremna u slučaju velike energetske krize. Posebno upozorava da ne postoje robne rezerve koje bi uključivale skladištenje nafte i naftnih derivata.
U februaru je cijena nafte bila 65 dolara po barelu. Danas je preko 100.
Da je BiH imala skladišta i da su zalihe napunjene kada je cijena bila niža, danas bi se moglo pomoći građanima. Uz ciljanu politiku akciza i drugih mjera, posljedice bi se mogle ublažiti.
To nije komplikovano. To je osnovna energetska politika koju primjenjuju sve ozbiljne države.
Ali to zahtijeva planiranje. A planiranje zahtijeva da nekome zaista stalo do građana i do goriva koje ti isti građani plaćaju.
3.99 i dalje raste
Trebinjac koji je jutros stao na pumpu i platio četiri marke po litru nije razmišljao o globalnim sukobima ni o naftnim berzama. Razmišljao je o tome koliko će mu koštati put do posla sljedeće sedmice.
I na to pitanje vlast nema odgovor koji vrijedi četiri marke.
