Elektroprivreda Republike Srpske objavila je tender za napredne bezbjednosne sisteme vrijedan četiri miliona maraka.
Novca nema. Ali tender postoji.
Budući partner neće biti plaćen odmah. Plaćanje je raspoređeno na 54 rate u roku od pet godina, sa grejs periodom od šest mjeseci.
Preduzeće koje se zadužuje kod faktoring kompanija po kamati od devet posto da bi platilo tekuće obaveze, sada na rate kupuje sajber zaštitu.
Zašto ERS treba zaštitu
U tenderu ERS objašnjava situaciju.
„Sajber napadi su postali sofisticiraniji i češći, ciljajući na kompromitaciju osjetljivih podataka i nelegalno pribavljanje intelektualne svojine, kao i oštećenje digitalne i finansijske imovine preduzeća.“
Dodaju da tradicionalne sigurnosne mjere, zaštitni zidovi i antivirusni softver, više nisu dovoljni i da je cilj da se uštede vrijeme i resursi te izbjegnu pravne i ekonomske posljedice eventualnog napada.
Sve logično i razumljivo. Sajber zaštita je potrebna svakoj ozbiljnoj kompaniji.
Ali postoji kontekst koji ERS nije naveo u tenderu.
Kontekst koji je važniji od tenderske dokumentacije
Ovo nije jedina softverska nabavka ERS-a u posljednje vrijeme.
Početkom septembra raspisan je tender za informacioni sistem vrijedan sedam miliona maraka. Prethodno je naručen softver za elektronske sjednice vrijedan pola miliona maraka.
Ukupno, samo u nekoliko sedmica, ERS planira potrošiti više od jedanaest miliona maraka na softver.
Istovremeno, isto preduzeće uzima pozajmice od faktoring kompanija po kamatama od devet posto da bi platilo dobavljačima. Zadužilo se više od sto miliona maraka ove godine. Prima državne garancije jer samo ne može doći do kredita.
Hakeri kao najmanji problem
I tu dolazimo do suštine.
Hakeri su možda najmanji problem koji Elektroprivreda Republike Srpske ima.
Hajmo biti iskreni. Teško da bi i hakeri koji upadnu u sistem ERS-a mogli napraviti veću štetu od one koju su napravili oni koji preduzeće vode legalno. Jer uspjeti dovesti kompaniju koja ima monopol, koja proizvodi električnu energiju, koja ima zagarantovano tržište i koja praktično sama određuje cijenu, dovesti je do situacije da mora uzimati pozajmice po devet posto kamate da bi platila redovne račune, to nije lak posao.
To zahtijeva posebnu vrstu stručnosti.
Možda bi hakeri koji upadnu u sistem čak i bolje vodili preduzeće. Teško bi mogli lošije.
Što se zaista brani
Sajber zaštita od četiri miliona maraka na rate štiti podatke i sisteme ERS-a.
Ali pitanje koje se ne pojavljuje u tenderskoj dokumentaciji jeste ko štiti građane od sistema koji troši milione na softver, uzima pozajmice po skupim kamatama i vodi javno preduzeće u sve dublju finansijsku krizu.
Ta zaštita ne košta četiri miliona maraka na rate.
Ta zaštita nije predviđena ni jednim tenderom.
