Nedeljka Čomora i Amerisa Zavitan Jeftović napustile su Narodnu partiju Srpske u Trebinju. Čomora je direktorica Doma zdravlja, Zavitan Jeftović načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje.
Razlozi odlaska nisu zvanično saopšteni. Prema dostupnim informacijama, politički angažman neće nastaviti ni u jednoj drugoj stranci, a postoje indicije da neće biti jedine koje će napustiti trebinjski NPS.
Iz NPS su reagovali saopštenjem u kojem su, između ostalog, naveli da stranka bilježi rast, da se bivše članice nisu ponašale profesionalno, da su radile u interesu drugih političkih subjekata i da od njih očekuju povlačenje sa funkcija koje su dobile kao članice NPS-a.
Potres koji nije potres
U normalnim okolnostima, odlazak dvije funkcionerke koje drže značajne pozicije u lokalnoj zajednici bio bi politički događaj vrijedan pažnje.
Ali ovo nije normalna stranka u normalnim okolnostima.
NPS u Trebinju prošao je potpuno neopaženo u javnosti. Ni same funkcionerke nisu poznate javnosti ni kao stručnjakinje ni kao političarke, tako da njihov odlazak nije izazvao nikakvu reakciju.
Šta je NPS i zašto postoji
NPS nije nastao kao odgovor na neku ideologiju ili kao izraz određenih principa. Nastao je kao stranački projekat koji određenim akterima daje mogućnost da pokažu širu političku podršku vlasti, uz minimalnu odgovornost i maksimalnu korist za one koji su u njoj.
Niko politički pismen ne glasa za ovu stranku iz uvjerenja. Glasači se regrutuju kroz lični interes, zaposlenje bliskih članova porodice ili stranačku obavezu.
Funkcija u ovakvoj stranci ne donosi ugled u javnosti, nego primanja i poziciju koja je u očima nosioca te pozicije prestižna, dok je u stvarnosti postala sve manje cijenjena i sve manje relevantna.
Izbori koji dolaze i glasovi koji ne postoje
U NPS-u vjeruju da mogu prijeći cenzus u izbornoj jedinici 9. Svako ko to prati izvana, taj cilj bi ocijenio kao prvorazredno iznenađenje ako bi bio ostvaren.
Nije problem samo to što kandidati nemaju tu snagu. Problem je što većina funkcionera te stranke nema snagu prebaciti deset glasova.
Istovremeno, NPS je u Trebinju možda i dobio najjače pozicije kada je u pitanju lokalna vlast. Ali pretvaranje lokalnih pozicija u glasove na opštim izborima je sasvim druga priča, i ona u ovom slučaju ne obećava.
U Hercegovini je glasačko tijelo u velikoj mjeri konsolidovano. Devedeset posto onih koji izlaze na izbore zna za koga će glasati. Nema ponude koja to može promijeniti, nema novca koji može kupiti glasove koji nisu na prodaju.
Na kraju, ostaje ono što se u politici uvijek vrati na naplatu, glasovi birača.
Stranka koja funkcije dobija kao dio koalicijskog aranžmana, a ne kao rezultat stvarne podrške, prije ili kasnije suoči se sa stvarnim odnosom snaga. A taj odnos se ne mjeri brojem funkcija, direktorskih mjesta i načelničkih fotelja, nego brojem glasova.
NPS u Trebinju može imati funkcije. Može imati ljude na pozicijama. Može imati podršku jačih političkih partnera. Ali ništa od toga samo po sebi ne stvara biračko tijelo.
Na izborima se ne broje funkcije koje ste dobili. Broje se glasovi koje ste osvojili.
