Dvije i po godine na gradilištu puta Tjentište-Foča nije se ništa dešavalo. Tišina, praznina, zarasla trasa. A onda, u septembru 2026, kada su izbori zakazani za 4. oktobar, sve je oživjelo.
Teška mehanizacija. Buka. Dvije smjene. Kamere koje snimaju. Novinari koji pitaju. Poslanici koji obilaze.
Sve vrvi od aktivnosti.
Šta se priča, a šta se ne priča
Na terenu su snimljeni zadovoljni turisti koji su rekli da je put katastrofa i da jedva čekaju novu dionicu. Snimljen je šef gradilišta koji objašnjava koliko je dionica teška. Snimljen je gradonačelnik Foče koji govori o turističkim biserima. Snimljen je narodni poslanik koji kaže da ovo nisu priče nego djela.
Ono što nije snimljeno jest odgovor na jedno jednostavno pitanje.
Zašto dvije i po godine nije bilo nikakvog rada, a sada, tačno mjesec dana pred izbore, sve radi u dvije smjene?
Poslanik Lalović je, gotovo nesvjesno, i sam odgovorio na to pitanje.
„Izabran je izvođač prije četiri godine, međutim radovi nisu bili u toku. Sa odabirom novog izvođača ova putna dionica se zaista radi vrlo intenzivno“, rekao je.
Dakle, prethodni izvođač nije radio. Novi izvođač radi intenzivno. I to se sada, u septembru izborna godine, prikazuje kao uspjeh aktuelne vlasti.
Foča koja čeka generacijama
Generacije Fočaka sanjale su o ovom putu, rekao je gradonačelnik. I to je tačno.
Foča je okružena putevima kojima se jedva mogu kretati i normalna vozila. Vožnja od Tjentišta do Foče traje oko 45 minuta za dionicu koja bi se novim putem prelazila za 15 minuta.
Ta razlika nije luksuz. To je normala koju Foča nema, a zaslužuje odavno.
I upravo zbog toga je ono što se sada dešava toliko gorko. Ne zbog toga što se gradi, nego zbog toga što se gradi sada, ovako i uz ovakvu medijsku pratnju.
Premijer i kandidat za predsjednika Republike Srpske Savo Minić posjetio je Foču i najavio da će put biti gotov za dvije godine. Dodao je da će se 90 posto dionice moći voziti 80 kilometara na sat.
Blago narodu koji će moći voziti čak 80.
Šta se dešava u oktobru
Radovi će trajati do oktobra. Sve će prašiti. Kamere će dolaziti. Izjave će stizati.
A onda će doći 4. oktobar.
I radovi će se nastaviti ili neće. Brzina će biti ista ili neće. Ali kamere više neće dolaziti.
Za dvije godine, kada dođe sljedeća izborna sezona, moguća su dva scenarija. Ili će put biti gotov i bit će nova svečanost otvaranja. Ili neće biti gotov i bit će nova najava da je put prioritet i da će biti gotov za dvije godine.
Fočaci ovo znaju. I na to su navikli.
Mediji koji pomažu
Prilog koji je snimljen i objavljen nije vijest. To je predizborni materijal.
U tom prilogu nema pitanja o tome zašto dvije i po godine nije bilo rada. Nema pitanja o tome ko je odgovoran za prethodnog izvođača koji nije radio. Nema pitanja o tome koliko bi put koštao da je počeo na vrijeme i da se nije gubilo dvije i po godine.
Ima zadovoljnih turista, zadovoljnog gradonačelnika, zadovoljnog poslanika i mašina koje rade u dvije smjene.
Točno onako kako predizborni materijal treba izgledati.
Ona rečenica koja se ne smije zaboraviti
Nekadašnji premijer jednom je rekao da čovjek bez hrane, vode i pića može preživjeti mjesec i po dana.
Može se desiti, kako se napominje, da ćemo čeznuti za takvim premijerima. Jer uvijek može gore.
Fočaci koji su čekali generacijama, koji su godinama slušali da je put prioritet i koji sada gledaju kako mašine rade u dvije smjene tačno mjesec dana pred izbore, možda se ne bi složili. Ali razumiju poentu.
Sistem koji pali mašine pred izbore i gasi ih nakon njih nije novost. To je tradicija.
I ta tradicija ima svoju cijenu. Mjeri se u godinama čekanja i kilometrima puta koji nije izgrađen.
