Republika Srpska je konačno dobila odgovor na pitanje koje je mučilo mnoge. Ko je kriv za to što Rudnik i Termoelektrana Ugljevik ne rade zbog nedostatka uglja?
Vlada je saopštila da postoji lanac odgovornosti.
Lanac.
Ko je u lancu
Prema saopštenju Vlade, na pitanja treba odgovoriti direktor RiTE Ugljevik, direktor Elektroprivrede i resorni ministar.
Direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković je iz SNSD-a. Na nedavnim izborima, SNSD u Ugljeviku dobio je ogromnu podršku birača. Što jasno znači da građani vjeruju Novakoviću i rukovodstvu preduzeća.
Generalni direktor Elektroprivrede Luka Petrović je iz SNSD-a. Na nedavnim izborima SNSD je pobijedio. Što znači da i Petrovića treba pustiti na miru.
Ministar energetike Petar Đokić godinama sjedi u toj fotelji. Na nedavnim izborima i njegova stranka je pobijedila. Što znači da ni Đokić nije kriv za situaciju u elektroenergetskom sistemu koji ne funkcioniše.
Ostali rukovodioci u sistemu su kadrovi stranaka koje čine vlast. Postavljeni su jer pobjedničke stranke postavljaju provjerene ljude. Dakle ni oni nisu krivi.
Lanac odgovornosti je, kako vidite, potpuno jasan.
Pravi krivac
Kada se isključe svi koji su dobili povjerenje birača i koji su postavljeni od strane stranaka koje su pobijedile na izborima, ostaje samo jedan logičan zaključak.
Kriv je Nebojša Vukanović.
Vukanović godinama upozorava na katastrofalno stanje u elektroenergetskom sektoru, loše rukovođenje, izvlačenje novca, nekontrolisano zapošljavanje, rasipanje na sumnjivim tenderima. I svako od tih upozorenja privuklo je baksuza na ERS i njegova preduzeća.
Da Vukanović nije govorio da je sve loše, sve bi bilo dobro.
Logika je besprijekorna.
Prijedlog za konačno rješenje
Da su se na vrijeme saslušala ozbiljna upozorenja Nebojše Vukanovića, da su se na ključne funkcije dovodili stručni i odgovorni ljudi, a ne partijski poslušnici, danas bi situacija bila potpuno drugačija.
Da se poslovalo odgovorno, da se nisu sklapali poslovi sa Serdarovom i drugim sumnjivim biznismenima, da se novac nije rasipao na nepotrebne troškove, sumnjive tendere i nekontrolisano zapošljavanje, već ulagao u rudarsku mehanizaciju, otkrivku i održavanje postrojenja, RiTE Ugljevik bi danas radila punom parom.
Umjesto da uvozimo skupu električnu energiju i svakodnevno gubimo milione maraka, kompletna Elektroprivreda Republike Srpske mogla bi proizvoditi dovoljno struje za domaće potrebe, izvoziti viškove i završavati godinu sa 100 miliona maraka dobiti.
To je suština problema. Nisu upozorenja dovela sistem u krizu. U krizu su ga doveli ignorisanje upozorenja, loše upravljanje i odluke onih koji su imali moć, odgovornost i obavezu da čuvaju javni novac.
Šta se zapravo traži
Vlada je zatražila i hitan plan budućih aktivnosti koji će biti prezentovan javnosti.
Plan će vjerovatno uključiti iste ljude koji su doveli sistem tu gdje jeste, jer su to provjereni kadrovi koje stranke na vlasti postavljaju. I naravno, pred naredne izbore, plan će biti prezentovan kao dokaz da se ozbiljno radi.
Do tada, Gacko nosi sve. Struja se uvozi po 253 evra po megavat-satu. Tri miliona maraka dnevno.
I lanac odgovornosti ostaje jasan.
Samo se ne vidi gdje počinje, a gdje završava.
