Danas počinje kampanja. Znate kako to izgleda. Vidjeli ste. Svake dvije godine, isto.
Bilbordi koji ne govore istinu
Fotografije su fotošopirane. Osmijesi su savršeni. Boje su jarke. Slogani su kratki i upečatljivi.
Niko od onih sa bilborda ne izgleda onako u stvarnom životu. Niko od onih sa bilborda ne ponaša se onako u stvarnom životu.
Ali bilbordi su skupi i plaćeni su. Novcem koji nije njihov.
Ljudi koji izlaze na ulice
Sljedeće četiri sedmice vidjećete ljude koji posljednjih četiri godine niste vidjeli na ulici. Ili ste ih vidjeli, ali vas nisu vidjeli.
Sad vas vide. Sad znaju vaše ime. Sad se smiju, rukuju, pitaju za porodicu.
Znaju pričati. Četiri godine su šutjeli, dizali ruku kako im je naređeno, koristili poziciju za lični benefit. Sada su ponovo među narodom.
I pričaju. O vama. O vašim problemima. O tome kako razumiju i kako će promijeniti.
Neće vam reći da to rade isključivo radi sebe. Kao što su radili i ranije.
Neće vam reći da mandat znači hiljade maraka svakog mjeseca na račun, plus sve ono što uz to ide, a što se za četiri godine mjeri stotinama hiljada maraka.
Neće vam reći da će se sva ta kultura dobrih i pristupačnih ljudi, čim prođu, vratiti tamo odakle je i došla.
Šatori koji nisu radi atmosfere
Doći će šatori. Doći će muzika, hrana, mlijeko i med.
Glasna muzika ne pušta se radi atmosfere. Pušta se da se može srkati vruća supa. Da se može stati u red i uzeti ono što dijele. Da se može fotografisati i podijeliti.
Tu će biti patriotizma. Vjere. Zastava.
I tu će se nekome učiniti da je to zajednica, da je to pokret, da je to nešto vrijedno.
To je šator. I za četiri sedmice bit će sruše.
Šta se dešava 5. oktobra
Četvrtog oktobra ide se na izbore.
Petog oktobra, osmijesi sa bilborda počinju blijedjeti pod kišom i suncem. Šatori se sklapaju. Telefoni prestaju zvoniti.
Oni koji su četiri godine šutjeli, opet šute. Koji su dizali ruku, dižu je dalje. Koji su koristili poziciju za sebe, nastavljaju.
I sve se vraća na isto. Do sljedećih izbora. Kada će ponovo biti bilborda, šatora, muzike, vruće supe i savršenih osmijesa.
Jedna stvar koja se ne govori
Politike nema. Ne postoje ideali ni načela ni principi. Postoji borba za fotelju, za moć i za novac koji ide svakog mjeseca.
Najveća borba u ovom društvu nije borba između stranaka. To je borba protiv primitivizma koji se oblači u odijelo i pojavljuje na bilbordu svake četiri godine.
I ta borba se ne dobiva na izborima.
Dobiva se svaki dan, u tome kako živimo, kako govorimo, koga poštujemo i koga ne poštujemo.
Četvrtog oktobra glasajte kako znate i kako savjest nalaže.
Petog oktobra, živjeti nastavljamo sami.
