Udruženje građana “Zašto ne” provelo je anketu o stavovima 203 mlade osobe starosti od 18 do 35 godina u Bosni i Hercegovini. Rezultati nisu iznenađujući za one koji prate šta mladi zaista govore kada ih neko pita. Ali jesu poučni za one koji donose odluke, a rijetko pitaju.
Ekonomija, ekonomija, ekonomija
Gotovo 76 posto ispitanih kao jednu od tri najvažnije teme označilo je ekonomiju, zapošljavanje i životni standard. Sve ostalo dolazi daleko iza.
Zdravstvo i korupcija između 44 i 48 posto. Obrazovanje i ljudska prava oko 35 posto. EU integracije svega 14 posto. Nacionalna i etnička pitanja, koja dominiraju javnim i političkim prostorom, na samom dnu, svega 10 posto.
Poruka je jasna i konzistentna u svim dobnim grupama, u oba entiteta, kod oba spola. Mladi u BiH žele posao, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje koje funkcionišu. Ne žele da razgovaraju o entitetima, nacijama i granicama.
Politika im nudi upravo ono što ne traže.
Republika Srpska i EU
Ono što posebno iznenađuje, ili možda ne bi trebalo iznenaditi, jesu podaci o stavovima prema EU u Republici Srpskoj.
Ukupna podrška ulasku u EU među ispitanim mladima iz Republike Srpske iznosi 63,9 posto, nešto više nego u FBiH gdje iznosi 57,2 posto. I što je još zanimljivije, intenzitet te podrške je veći u RS, gdje 21,3 posto ispitanih ima veoma pozitivan stav prema EU, u poređenju sa 13,6 posto u FBiH.
Mladi iz Srpske koji su učestvovali u anketi kao najveću korist od EU vide slobodu putovanja, studiranja i rada u inostranstvu, čak 47,5 posto. Taj podatak govori mnogo o tome šta zapravo znači živjeti u Republici Srpskoj kao mlada osoba danas.
Ne žele EU kao ideologiju. Žele EU kao pasoš.
Izbori: mladi idu glasati, ali biraju ljude, ne stranke
Čak 74,4 posto ispitanih planira glasati na oktobarskim izborima. To je relativno visok procenat, posebno u kontekstu generalnog pada povjerenja u institucije.
Ali ono što biraju govori puno. Čak 57,6 posto kao najvažniji faktor navodi ličnost kandidata, dosadašnji rad i javni imidž. Program stranke navodi svega 20,2 posto.
Mladi ne biraju stranke. Biraju ljude. Ili glasaju protiv nekog, što je odabralo skoro 10 posto ispitanih.
To je signal za sve stranke. Stranačka lojalnost slabi. Ko god ima kandidata koji ima kredibilitet, ima šansu. Ko nema takvog kandidata, nema ni glasove mladih.
Namjera glasanja raste s godinama, od 64,9 posto kod najmlađih do 81,8 posto kod grupe od 30 do 35 godina. Najmlađi su najneodlučniji, što znači da je upravo ta grupa najveći neiskorišćeni potencijal za svakoga ko želi mobilizovati mlade birače.
Digitalni prostor kao nova javna sfera
Mladi se informišu online. To nije novost, ali razmjere jesu. Čak 70 posto primarno koristi online portale, gotovo isti procenat društvene mreže. Televizija i radio su na 13,8 posto.
Paradoksalno, politički akteri i influenseri kojima najmanje vjeruju, 33,5 i 30 posto, istovremeno su sveprisutni u digitalnom prostoru koji mladi dominantno koriste.
Dezinformacije: svjesni, ali neredovni provjerioci
Čak 77,8 posto ispitanih svakodnevno nailazi na lažne vijesti i manipulisani sadržaj. Svjesnost je visoka.
Ali dosljednost nije. Svega 29,6 posto uvijek pokušava provjeriti sumnjivu vijest. Više od polovine, 55,2 posto, to radi samo ponekad, ako ih tema zanima i ako imaju vremena.
Ovdje leži zanimljiva veza. Oni koji provjeravaju informacije češće planiraju glasati. Oni koji ne provjeravaju, češće apstiniraju. Kritičko mišljenje i demokratski angažman idu zajedno.
Šta sve ovo govori
Anketa potvrđuje ono što se može čuti na ulicama Trebinja, Bileće, Gacka ili Nevesinja od svakoga ko razgovara sa mladima bez predrasuda.
Mladi u BiH nisu apatični. Nisu nezainteresovani. Nisu ni nacionalisti ni ideolozi. Jednostavno žele normalnost. Žele posao, zdravstvo koje funkcioniše, obrazovanje koje ima smisla i mogućnost da biraju gdje će živjeti.
EU im je interesantna kao alat za tu normalnost, ne kao zastava koja se vijori. Izbori su im relevantni ako vide kandidata za koga vrijedi izaći. Informacije traže online jer nemaju gdje drugo.
I što je najvažnije, onoliko koliko ih politički sistem tretira ozbiljno, toliko će i oni tretirati politički sistem ozbiljno.
Za sada, sistem ih ne tretira ozbiljno. Nudi im 100 maraka pred izbore umjesto klime u učionici. Nudi im aerodrom koji čeka od 2008. umjesto brze ceste. Nudi im priče o nacionalnom identitetu umjesto politike zapošljavanja.
I onda se čudi što dio njih pakuje kofere.
