Prva nedjelja nakon Velike Gospojine na Zijemljima ima svoju posebnu sliku. Okupe se mještani, ljudi porijeklom iz ovog kraja, rodbina koja je došla iz drugih gradova i dijaspore. Ove godine okupili su se i funkcioneri SNSD-a, među njima organizacioni sekretar Igor Dodik i generalni sekretar Srđan Amidžić, dok su mašine počele asfaltiranje puta prema Nevesinju.
Za ljude koji ovdje žive, to nije samo politički događaj. Put prema Nevesinju znači lakši odlazak do grada, manje makadama i jednostavniji život u kraju koji već decenijama pokušava da ostane povezan sa ostatkom Hercegovine.
Ali, da li je početak asfaltiranja razlog za slavlje ili podsjetnik koliko se dugo čekalo?
Put koji se gradi godinama
Do sada je urađeno oko 1.600 metara puta, a vrijednost izvedenih radova iznosi oko 600.000 KM. Prema najavama nadležnih, do potpunog povezivanja sa Nevesinjem ostalo je oko 4,3 kilometra.
Dodatnih 800.000 KM obezbijeđeno je kroz Program javnih investicija Republike Srpske, a nakon izrade tenderske dokumentacije planirano je da se izgradi još oko dva kilometra. Tada bi do potpunog spajanja ostalo približno 2,5 kilometra.
Kada se normalna stvar pretvori u veliki događaj
Srđan Amidžić poručio je tokom obilaska radova da za institucije Republike Srpske ne postoje velike i male opštine.
„Za Republiku Srpsku ne postoje bitne i nebitne, velike i male opštine. Sve su bitne i sve su velike“, rekao je Amidžić.
Takvu poruku vjerovatno bi voljeli da čuju i stanovnici brojnih hercegovačkih sredina. Ali šta onda znači činjenica da se završetak nekoliko kilometara puta predstavlja kao jedan od najvažnijih infrastrukturnih događaja za ovu opštinu?
Može li se ulaganje u osnovnu putnu infrastrukturu posmatrati kao posebna privilegija ili bi ono trebalo da bude nešto što se podrazumijeva?
Posebno kada govorimo o kraju u kojem je svaka veza sa većim centrima važna za opstanak stanovništva.
Hercegovini ne trebaju obećanja o važnosti
Narodni poslanik Ilija Tamindžija rekao je da je 800.000 KM iz Programa javnih investicija najbolji demant tvrdnjama da se u Hercegovinu ne ulaže u putnu infrastrukturu.
„Ovih 800.000 KM iz Programa javnih investicija najbolji su demant svih onih koji kažu da se u Hercegovinu i ovaj dio Republike Srpske ne ulaže u putnu infrastrukturu“, poručio je Tamindžija.
Ipak, možda pitanje nije da li se ulaže, već koliko se ulaže i koliko se dugo na ulaganja čeka.
Hercegovina ne bi trebalo da bude važna samo onda kada se približe izbori ili kada treba pokazati da institucije nisu zaboravile neku malu opštinu. Ako je Istočni Mostar zaista važan koliko Trebinje, Banjaluka i Bijeljina, kako kaže Amidžić, onda bi se ta važnost morala vidjeti i onda kada nema kamera, govornica i političkih posjeta.
Jer ljudima u Zijemljima vjerovatno nije najvažnije ko je došao da obiđe radove. Važnije im je kada će posljednjih 2,5 kilometara biti završeno.
A kada posljednja mašina ode i kada se asfalt ohladi, ostaće isto pitanje: hoće li četiri kilometra puta biti predstavljena kao veliki uspjeh ili će konačno biti tretirana kao ono što bi za stanovnike svakog kraja trebalo da bude, normalan put do komšije, grada i života koji ne zavisi od toga da li je izborna godina?
