(Začula, Šuma trebinjska, avgust 1954.)
Čuo sam tu riječ kada sam imao pet godina.
Stajao sam ispred babine kamene kuće opijen surovom ljepotom hercegovačkog krša. Bilo je ljeto , vrelo kao što može da bude na jugu. Sve je u punom sjaju , miješaju se mirisi kadulje, pelina , divlje mente. Čisto plavetnilo neba, patinasto sivo kamenje , zelenilo drveća i rastinja. Onda iz vedrog neba , nigdje nema oblaka , počne da pada kiša . Sunca sija još jače , kiša kao da se takmiči s njim ko će da nadvlada.
Stojim i čujem babu :
Maća !
Riječ se spustila na mene , mekano kao paučina , svilenkastna , milozvučna. Kao tepanje majke. Lijepa mala riječ . Maća. Prpošna , topla , izaziva gotovo čulne senzacije , puna mi usta te slatkice od riječi.
Malo sam tada znao , dijete kao dijete. Kao što se novorođena djeca ne plaše ni najotrovnije zmije , tako se i meni učinilo da ta mala dirljiva riječ donosi samo radost , da je sigurno sklonište dječijih snova.
Onda je baba okrenuvši se svojoj kćerki , mojoj tetki Sari i ponovila tu riječ.
Maća.
Tek tada sam naslutio da se raskošne zvučnosti krije nešto što ne valja , što priziva nevolju i štetu. Baba se brzo prekrstila ispred kandila i ikone Proroka Jeremije i duboko uzdahnula.
Maća , zvonkasta riječ zlogukih posljedica. Kurtovići su tada još sadili duvan , berba samo što nije počela. Ta maća , te kapi koje hercegovačka škrta zemlja u drugim okolnostima i te kako treba najgore za sve ono što seljani sade. Duvan, raštan , lozu… Biljke obole , počnu da se suše.
Srećom nije trajala dugo ali sasvim dovoljno da se uplašim.
Tetka Sara me prigrila , nježno prošaptala : Ne plaši se , poslije maće uvijek se na nebu pojavu duga. Ako prođeš ispod nje pomilovaće te sva sreća ovog svijeta.
Mnogo godina kasnije sam sam naučio da je maća pojava koju različiti narodi opisuje svako na svoj način. U Rusiji je zovu kiša za pečurke jer navodno poslije mače đikljaju kao lude. Katalonci kada kiša pada a suce sija tvrde da to vještice peru kosu.
Ne znam da se pojam maća koristi bilo gdje osim na jugu Hercegovine. Pretraživači na internetu kažu da se u Kućima i Vasojevićima koristi izraz Ala , u Banatu i nekim dijelovima Hrvatske maću nazivaju Tonja , kod Livna seljaci se plaše te pojave koju nazivaju Klja…
Ja sam s pet godina naučio da je maća opasna ma kako se zvala . Naučio sam još nešto : ne vjeruj riječima na prvu riječ !
Duga je ovdje samo utjeha.
Jednako cinična kao i to da bogovi uzimaju mlade ljude jer su im dragi.
