Devet ekipa, devet recepata, ali samo jedan ukus koji se prenosi generacijama. Cicvarijada, tradicionalna manifestacija koja je ove godine bila dio Sajma privrede u Bileći, ponovo je okupila ljude za koje cicvara nije samo jelo, nego porodična priča.
Pobjednu su odnijele Milka Vujović i Željka Samardžić, ekipa Udruženja guslara „Vojvoda Gligor Milićević“ iz Bileće. Njihova cicvara osvojila je žiri prepoznatljivim ukusom i vještinom koja se, kako kažu, ne stiče preko noći.
Tajna nije u receptu, nego u ljubavi
Željka Samardžić ne krije da je dobra cicvara jednostavna na papiru, a teška u izvedbi.
-Za dobru cicvaru potrebni su mladi kajmak, svježi sir, kukuruzno i bijelo brašno, kao i pažljivo odmjerena količina vode. Ipak, najvažniji sastojak je ljubav prema ovom jelu i dobra volja sa kojom se priprema – kaže Samardžić.
Pobjeda joj znači više od priznanja.
-Naš cilj je očuvanje narodne tradicije, običaja i kulturnog nasljeđa. Upravo zato nam ova nagrada mnogo znači i predstavlja podstrek da nastavimo da njegujemo ono što su nam preci ostavili. Sigurno ćemo se prijaviti i naredne godine – poručuje ona.
Drugo mjesto pripalo je Udruženju proizvođača gatačkog kajmaka, a treće su podijelile ekipe „Pađeni 2“ i „Cicvara na štikli“. Utješnu nagradu, koju su obezbijedili sami članovi žirija, ponijela je ekipa Agrarnog fonda Grada Trebinja.
Znanje koje se prenosi sa koljena na koljeno
Anđelka Cica Vuković, članica žirija i sama višestruka pobjednica bilećke Cicvarijade, najbolje znanje o ovom jelu nije stekla na takmičenju, nego za sofrom.
-Tri puta sam bila pobjednik na bilećkoj Cicvarijadi i ovo tradicionalno jelo spremam od malih nogu. Način pripreme učila sam od svoje majke, a danas tu tradiciju prenosim na svoje kćerke. Za dobru cicvaru potrebni su znanje i osjećaj, jer samo pravi poznavalac zna gdje je granica između toga da bude previše rijetka ili dovoljno čvrsta – ističe Vuković.
Cicvara je Hercegovina na tanjiru
Nigdje se cicvara ne pravi sa toliko ljubomore prema sopstvenom receptu kao u Hercegovini. Svako selo, svaka porodica, svaka baka ima svoju verziju i svaku braní kao da je u pitanju porodična tajna. Možda je upravo to razlog zašto cicvara, jednostavna na papiru, godinama opstaje kao jedno od najprepoznatljivijih jela ovog kraja, jer u njoj nije samo kajmak i brašno, nego i ponos onoga ko je pravi.
Jelo koje je više od jela
Cicvara se u Hercegovini ne pravi samo da bi se jelo. Ona okuplja porodicu oko trpeze, a u mnogim domovima nezaobilazan je dio božićne sofre. Po starom običaju, prvi zalogaj na Božić jutro upravo je cicvara, kojom se ukućani „mrse“, simbolično dijeleći radost i blagoslov.
Devet ekipa u Bileći ove godine takmičilo se u nečemu što se ne mjeri samo bodovima žirija. Takmičili su se u tome ko bolje čuva uspomenu na svoju baku, svoju majku, svoju kuću.
