Šest sati trčanja. Prvo mjesto u ženskoj konkurenciji. Za pet sati, 54 minuta i 51 sekundu, nevjerovatnih 66,9 kilometara. Maja Andrić iz Trebinja uradila je u Sarajevu nešto što se teško opisuje riječima. Ultramaraton koji traje šest sati nije trka u kojoj se pobjeđuje srećom ili dobrim danom. To je trka u kojoj pobjeđuje onaj ko je najjači, najspremniji i ko ne odustaje.
Maja nije odustala. Maja je bila prva.
I Maja Ambulija pobjedila u Dubrovniku
Ali to nije jedina trebinjska sportska priča ovog vikenda.
Maja Ambulija pobjedila je na trci u Dubrovniku dugoj pet kilometara. I ona je bila prva.
Na svom Instagram profilu podijelila je poruku koja govori o tome kako se dolazi do pobjede.
„Kad sam se prijavila, govorim Sanji: imam osjećaj da ove godine mogu biti prva, spremnija sam u odnosu na prošlu, probat ću. I gle čuda, stvarno sam uspjela. Poenta priče: vjerujte sebi, jer ako vi ne vjerujete, niko drugi neće. Dobro i trenirajte jako.“
Dvije Maje. Dva prvа mjesta. Jedan grad.
Trebinje koje ima na koga biti ponosno
Trebinje nije mali grad samo po broju stanovnika. Mali grad je onaj koji nema šta pokazati.
Trebinje ima Vuka Jankovića koji osvaja zlatne medalje na matematičkim olimpijadama. Ima Stefana Gudelja koji je prvi na evropskoj listi mladih štopera. Ima Vidaka Maljevića koji sakuplja olimpijske bodove. Ima Nebojšu Kapora koji vodi najstariji klub u Gani. Ima Mijata Gaćinovića u Ligi šampiona.
I sada ima dvije Maje koje su istog vikenda, svaka na svojoj trci, bile prve.
Dan nakon svojih trka, obje su trčale i u Trebinju, kako bi ispoštovale priču u svom gradu.
Trebinje je ponosno. I zaslužuje da zna zašto.
