Jedan hercegovački političar, iz stranke koja je na vlasti i koja odlučuje, nedavno je izjavio da Hercegovini ne trebaju autoputi. Trebaju dobri magistralni putevi.
Izjava koja se teško može shvatiti na bilo koji način.
Autoputi se grade širom BiH. Grade se u Federaciji. Grade se prema Beogradu. Grade se svuda osim prema Hercegovini, gdje svaki izlazak na put u bilo kom pravcu znači stavljanje glave u torbu.
Kada taj isti političar kaže nama ne trebaju autoputi, treba tu zamjenicu zamijeniti pravom. Ne nama. Meni. Jer ako tom političaru autoputi ne trebaju, građanima, industriji i razvoju trebaju.
Stevandić u Trebinju: dug koji se vraća glasovima
Predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić nedavno je posjetio Trebinje i poručio da se dug prema Hercegovini vraća glasanjem za njegovu stranku, jer oni nikada nisu pokazali da neće realizovati ono što dogovore.
Dogovoreno je, od kada je Ujedinjena Srpska formirana, apsolutno ništa za Hercegovinu.
Stevandić u Trebinju dolazi pred izbore. Između izbora, Hercegovina ga ne viđa.
I u istoj posjeti poručio je: „Putna komunikacija sa Hercegovinom mora biti unaprijeđena na dobrobit ljudi u toj regiji.“
Lijepih riječi nikad dosta.
Rehabilitacija umjesto autoputa
A onda političari na društvenim mrežama prenose vijesti medija koji vlast dižu u nebesa. Hercegovina ulazi u veliki investicioni ciklus. Raspisani tenderi. Projekti na više frontova.
Čita se pažljivo.
Rehabilitacija magistralnog puta Trebinje–Bileća, 29 kilometara. Rehabilitacija dionice Bileća–Deleuša, 6,5 kilometara. Rehabilitacija Stolac–Berkovići–Bileća, osam kilometara. Rekonstrukcija dionice Vrba–Desivoje. Tender za Žeglju. Gradnja puta Brod na Drini–Tjentište.
Rehabilitacija. Rekonstrukcija. Presvlačenje. Ispravljanje krivina.
Nema brze ceste. Nema autoputa. Nema ni naznake da će ikada biti.
Ali ima obilje saopštenja koja zvuče kao da se dešava nešto veliko.
Šta je rehabilitacija i šta nije
Rehabilitacija nije loša stvar. Novi asfalt je bolji od starog asfalta. Ispravljena krivina je bezbjednija od stare. To se ne može osporiti.
Ali rehabilitacija magistralnog puta nije autoput. I niko ko vozi iz Trebinja prema Sarajevu, Banjoj Luci ili Beogradu ne može osjetiti razliku između rehabilitovanog magistralnog puta i onog koji nije rehabilitovan kao razliku u razvoju. Može je osjetiti samo kao manje izbušen put.
Hercegovina zaslužuje brzu cestu koja je fizički povezuje sa ostatkom zemlje. To nije luksuz. To je infrastrukturni minimum koji ostatak BiH ima ili gradi.
Ko govori iz Hercegovine
Ono što je možda i najgore u cijeloj ovoj priči nije što dolazi iz Banje Luke.
Dolazi i iz Hercegovine.
Političar koji kaže da ovom kraju ne trebaju autoputi dolazi odavde. Koji prenosi saopštenje o rehabilitaciji kao veliku vijest dolazi odavde. Koji glasa za budžet u kojem Hercegovina dobija rehablitaciju umjesto autoputa, dolazi odavde.
I to je možda najtočnija slika problema. Ne samo da Hercegovina ne dobija što zaslužuje. Nego ima i ljude koji tvrde da to što dobija jest dovoljno.
Hercegovina to ne zaslužuje.
