Kada sam prihvatio odgovornost da budem nosilac liste Za pravdu i red za Narodnu skupštinu Republike Srpske u Izbornoj jedinici 9, nisam to doživio kao privilegiju niti kao priliku da se moje ime nađe na prvom mjestu jedne izborne liste. Doživio sam to prije svega kao obavezu — prema ljudima sa kojima živim i prema Hercegovini kojoj pripadam, ali i prema onim ljudima koji su mi 2024. u Trebinju dali 8.142 glasa (44.81%), ma u kojoj stranci bili.
Na izbore ne izlazimo samo sa kritikom vlasti. Imamo program od 45 stranica, podijeljen u sedam programskih oblasti, u kojem smo ponudili konkretna rješenja za brojne probleme Republike Srpske. Ali kao nosilac liste iz Hercegovine imam i posebnu obavezu da govorim o problemima našeg kraja, jer ih niko neće riješiti ako o njima budemo ćutali. Zapravo, Hercegovina mnogo daje, a premalo se pita. Hercegovina decenijama daje ogroman doprinos Republici Srpskoj. Prema podacima o proizvodnji električne energije, skoro 70% proizvodnje dolazi sa prostora Hercegovine. Ipak, kada se odlučuje o raspodjeli novca, investicijama, infrastrukturi i najvažnijim funkcijama, naš kraj kao da se nalazi na periferiji Republike.
Posljednji ministar u Vladi Republike Srpske iz Istočne Hercegovine bio je Radivoje Bratić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (2006-2010). Od tada su prošle godine i vlade, a Hercegovina je ostala bez ministra ili čak pomoćnika ministra. Ne tražimo ničiju milostinju, niti funkcije radi funkcija. Ali tražimo da ljudi iz Hercegovine budu zastupljeni tamo gdje se donose odluke. Ako ovaj prostor proizvodi ogroman dio električne energije Republike Srpske, ako raspolaže ogromnim prirodnim resursima i ako njegovi stanovnici pune republički budžet kao i svi drugi, onda je prirodno da se nešto i pitaju.
Ne želimo Hercegovinu koja je važna samo onda kada treba proizvesti struju i napuniti budžet.
Jedan od naših prioriteta mora biti bolja putna povezanost Hercegovine sa ostatkom Republike Srpske i susjednim područjima. Putevi nisu samo asfalt. Od njih zavise privreda, turizam, investicije, zdravstvena zaštita i, na kraju, odluka jedne porodice da li će ostati da živi ovdje. Posebno se mora promijeniti odnos prema malim opštinama i mjestima. LJubinje, Berkovići, Kalinovik, Čajniče, Rudo i druge male sredine ne mogu biti manje važne samo zato što imaju manje stanovnika i samim tim manje glasova.
Republika Srpska nije samo Banjaluka, niti se njena snaga mjeri brojem stanovnika neke opštine. Naprotiv, država se pokazuje upravo odnosom prema onima koji su najudaljeniji od njenog administrativnog centra. Ako želimo da sačuvamo život u malim sredinama, moramo obezbijediti puteve, zdravstvo, škole, radna mjesta i osnovnu infrastrukturu. U suprotnom ćemo za dvadeset godina imati puteve koji vode prema mjestima u kojima više nema ko da živi. Ne želimo da tim putem ide naša Hercegovina!
Takođe, ne možemo svakog ljeta čekati kišu. Ovogodišnji požari pokazali su koliko je ovaj problem ozbiljan.
Samo na području Trebinja i Nevesinja, prema satelitskim podacima objavljenim početkom septembra, izgorjelo je oko 262 miliona kvadrata!
Iza tih brojeva ostaju uništena šuma i staništa, ogromna materijalna i ekološka šteta, ali i ljudi koji danima brane svoja sela i imovinu. Ove godine smo ponovo gledali kako vatrogasci, civilna zaštita i mještani vode borbu sa vatrom na nepristupačnom terenu. Republička civilna zaštita je krajem avgusta istovremeno bilježila aktivna požarišta kod Trebinja, Nevesinja, Bileće i Gacka. Zato smatram da Hercegovina mora imati najmanje dva helikoptera i jedan Air Tractor za gašenje požara, sa obučenim ljudstvom i jasno organizovanim sistemom djelovanja. Uostalom, helikopteri su obećani još 2011. i od toga do danas nema ništa.
Svakog ljeta ne možemo gledati u nebo, čekati kišu i nadati se da će neko poslati helikopter prije nego što vatra dođe do kuća. To nije sistem. To je improvizacija koju Hercegovina više sebi ne može dozvoliti.
Ipak sve to bez pravne države je uzaludno. Nijedan put, helikopter, investicija ili program neće biti dovoljni ako ne promijenimo način na koji funkcioniše naše društvo.
Zato je temelj politike Liste za pravdu i red ono što govorimo od svog osnivanja: beskompromisna borba protiv kriminala i korupcije. Ne može jedan zakon važiti za običnog čovjeka, a drugi za onoga ko ima partijsku knjižicu. Ne može konkurs biti formalnost ako se unaprijed zna ko će biti zaposlen. Ne možemo govoriti mladom čovjeku da uči, završava fakultet i usavršava se, a onda mu objasniti da mu za radno mjesto ipak treba „neko“. Društvo u kojem je veza važnija od znanja neminovno ostaje bez najboljih ljudi. Zato borba protiv korupcije za nas nije jedna od predizbornih tema. Ona je preduslov za sve ostalo, a borba protiv korupcije je veoma složena i duboka.
Tu je i briga o obrazovanju. Kao profesor, posebnu obavezu osjećam prema prosvjetnim radnicima i našem obrazovnom sistemu. Školu ne poznajem iz ministarskog kabineta, nego iz učionice. Znam koliko je nastavnički poziv odgovoran, ali znam i koliko su prosvjetni radnici danas opterećeni administracijom, različitim pritiscima i sve većim obavezama koje ih udaljavaju od onoga zbog čega su ušli u učionicu — rada sa djecom. Nastavniku moramo vratiti dostojanstvo i autoritet. Prosvjetni radnik ne smije strahovati za egzistenciju zato što drugačije misli. Škola ne smije biti partijski plijen. Direktor ne smije biti politički komesar, a nastavnik ne smije biti sveden na administratora koji više vremena provodi popunjavajući papire nego pripremajući dobar čas! Želim da se borimo za bolji materijalni položaj prosvjetnih radnika, ali i za nešto što je jednako važno — za njihovo profesionalno dostojanstvo i slobodu, kao i bolje uslove za naše najmlađe.
Kao istoričaru, pitanje kulturnog nasleđa mi je posebno blisko.
Autor sam tri knjige i tridesetak naučnih radova i trenutno završavam doktorsku disertaciju. Veliki dio svog dosadašnjeg rada posvetio sam istraživanju prošlosti našeg naroda i Hercegovine. Zato očuvanje srpskog kulturno-istorijskog nasljeđa za mene nije politička fraza. Od srednjovjekovnih spomenika i starih hramova, preko mjesta ustanaka i stradanja, do arhivske građe i spomenika novije istorije — Hercegovina posjeduje kulturno blago koje moramo mnogo ozbiljnije istraživati, štititi i predstavljati.
Zato moramo graditi modernu Hercegovinu koja zna ko je i odakle je.
U svemu ovome nisam sam — kao nosilac liste imam obavezu da kažem i nešto što mi je jednako važno kao sopstvena kandidatura.
Ponosan sam na ljude sa kojima izlazim pred građane. Iza mog imena nalaze se Zagorka Grahovac i Đorđe Vučinić, narodni poslanici koji su svojim dosadašnjim radom već pokazali da mandat ne mora značiti četiri godine ćutanja i podizanja ruke. Sa nama je arhitekta msr Bojan Pejičić, čovjek koji se godinama zalaže za javni interes i transparentnost. Tu je Dajana Milišić, diplomirani komparativista i bibliotekar, šef kluba odbornika Liste za pravdu i red u Trebinju, kao i istoričar Milan Nikčević. Na listi su i profesor engleskog jezika i književnosti Valentina Šiljegović, elektroinženjer Dejan Pikula, komercijalista Marina Kujačić, stomatološki i rendgen tehničar Vladimir Šrempf, profesor srpskog jezika i književnosti Jovana Ostojić Bjelić i profesor sociologije mr Obrad Samardžić.
Sve nas zajedno okupio je istinski borac za Hercegovinu, pravdu i red – Nebojša Vukanović. NJegova kandidatura i prolazak za srpskog člana Predsjedništva BiH je izuzetno važna, jer je to jedini garant istinskih promjena u društvu.
Svi ovi navedeni ljudi su ljudi različitih profesija, godina i životnih iskustava. Prosvjetni i zdravstveni radnici, inženjeri, pravnici, ljudi iz kulture i drugih oblasti. Ali postoji nešto što nas povezuje – niko od nas ne mora da živi od politike. Imamo svoja zanimanja, profesije i živote i prije izbora, a imaćemo ih i poslije njih. Zato politiku ne vidimo kao način da sebi obezbijedimo egzistenciju, nego kao sredstvo da pokušamo promijeniti društvo u kojem živimo.
Neću obećati da ćemo za četiri godine riješiti svaki problem Hercegovine. To ne bi bilo ozbiljno. Neću obećati ni da jedan ili nekoliko narodnih poslanika mogu preko noći promijeniti sistem koji je građen decenijama.
Ali nešto mogu obećati. Ako nam građani daju povjerenje, Hercegovina neće imati nijeme predstavnike. Govorićemo o putevima, o požarima, o malim opštinama, o školama i bolnicama, o položaju radnika, o kulturnom nasljeđu. Pitaćemo koliko Hercegovina daje i koliko joj se vraća. Tražićemo da se Hercegovci pitaju kada se biraju ljudi koji upravljaju institucijama. Predlagaćemo izmjene i dopune zakona i boriti se za njihovu primjenu. I, iznad svega, nećemo ćutati pred kriminalom, korupcijom i nepravdom, bez obzira na ime, stranku ili funkciju onoga ko iza njih stoji.
Naša lista nije lista savršenih ljudi.
To je lista ljudi koji su odlučili da svoje ime, znanje i profesionalni integritet stave pred građane i zatraže njihovo povjerenje. Na građanima je da odluče da li smo ga zaslužili. A ako ga dobijemo, naša obaveza počinje dan poslije izbora, a ne završava se zatvaranjem biračkih mjesta.
Ne tražimo od Hercegovine da nam nešto pokloni. Tražimo priliku da joj vratimo glas koji joj pripada, jer mi smo jedina stranka sa sjedištem upravo u Hercegovini. Zato Hrabro, jer sloboda nema cijenu!
msr Lazar Radan
nosilac liste Za pravdu i red za Narodnu skupštinu Republike Srpske, Izborna jedinica 9
