U selu Brestice kod Bileće, na praznik Svete Petke, svake godine se dešava nešto što se ne može kupiti ni organizovati. Dešava se samo.
Pet sestara se vrati kući.
Mila, Nada, Rada, Novka i Stana, sve udate, sve sa svojim porodicama, sve sa svojim životima koji su ih odveli na različite strane, svake godine se vrate u roditeljski dom porodice Milošević. Jer slavska svijeća u toj kući ne smije se ugasiti.
Tradicija koja je počela u roditeljskom domu
Sveta Petka je slava porodice Milošević. Tradicija je počela u roditeljskom domu i nastavila se i onda kada su djevojke odrasle, udale se i zasnovale vlastite porodice.
Mogle su odustati. Mogle su reći da je dovoljno što se slavi u njihovim novim domovima.
Nisu.
Jer u toj kući u Bresticama ostalo je nešto što se ne seli. Uspomena na roditelje, zidovi koji pamte djetinjstvo, ognjište oko kojeg su naučile šta znači porodica.
Zetovi koji lome slavski kolač, unuci koji pamte
Na ovaj dan dom se ispuni grajom, smijehom i radošću.
Zetovi učestvuju u slavskim običajima, nazdravljaju i lome slavski kolač. Unuci sa ponosom govore o djedu i baki. I vide nastavak slave kao najljepši način da sačuvaju sjećanje na njih.
Posebno mjesto u sjećanjima ima djed Rade, koji je volio gusle. I kada zvuk tog tradicionalnog instrumenta odjekne u domu, sve se vrati. Porodica oko istog ognjišta. Glasovi koji više nisu tu. Tradicija koja jeste.
Dok se pali svijeća, žive oni koji su je palili
Pet sestara svake godine dokazuje jednu jednostavnu istinu.
Ne postoji udaljenost koju ljubav prema roditeljskom ognjištu ne može premostiti. Niti postoji vrijeme koje može ugasiti tradiciju koja se prenosi s koljena na koljeno.
Dok god se u tom domu u Bresticama pali slavska svijeća, živjeće i uspomena na one koji su je prvi zapalili.
A da ta uspomena živi, brine pet sestara koje se svake godine vrate kući.
