Srpska demokratska stranka formirala je tim za pregovore sa drugim opozicionim subjektima. Pokret Sigurna Srpska najavio je nastavak saradnje. Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića je komplikovanija priča.
Vukanović je jasan. Ne želi lično da razgovara sa predsjednikom SDS-a Brankom Blanušom.
“Mi ćemo formirati delegaciju u kojoj neću biti ja, koja će razgovarati. U SDS-u treba da shvate da ne mogu progoniti Ljubišu Petrovića zbog mene, a onda od mene tražiti podršku. Prvo što treba da urade jeste da povuku tu sramnu odluku o izbacivanju Petrovića i onda će se lako postići dogovor”, rekao je Vukanović.
Blanuša i kredibilitet koji nedostaje
Poziv SDS-a na pregovore pomalo je preuranjen s obzirom na sve što se dešavalo tokom kampanje.
Blanušino kolebanje pred izbore, od sigurnog kandidata do potrebe za pregovorima u svega petnaest minuta, kampanja u potpunoj sjenci PSS-a i Draška Stanivukovića, snimak sa sastanka sa porodicom Dodik koji je odjeknuo, sve je to nešto što nije baš jasna oznaka opozicionog lidera.
Blanuša je vjerovatno najodgovornija osoba za potpuni debakl opozicije. Ne samo svoje stranke.
I sada taj isti Blanuša vodi pregovore o ujedinjenoj opoziciji.
Zašto se pregovara: Dom naroda i pet mjesta
Ali pregovori se ne vode samo zbog ujedinjavanja opozicije. Postoji i sasvim konkretni razlog koji je dobro plaćen.
Narodna skupština Republike Srpske bira pet delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. U glasanju učestvuje svih 83 poslanika. Glasanje je tajno.
Matematika je jednostavna i složena u isto vrijeme.
Ko dobije 17 glasova, siguran je. Ali praksa pokazuje da i oni sa 12 glasova znaju dobiti mandat.
SNSD i vladajuća koalicija trenutno ima 54 poslanika. To je dovoljno za sigurna tri mandata, a uz pravilno raspoređivanje glasova i četiri.
Opozicija ima na papiru 27 glasova. PSS ima 12 mandata, SDS 11, Lista za pravdu i red 4, a tu su i glasovi Koalicija za državu dva ili tri, ukupno 29. Teorijski, to je dovoljno za dva mandata, ali samo ako se glasovi pravilno rasporede i ako stranke sarađuju.
Tu je i problem. Lista za pravdu i red trebala bi svoje glasove dati PSS-u ili SDS-u. A bez tih glasova opozicija ne može računati na dva mandata, već samo jedan.
Tajno glasanje kao divlja karta
Posebno zanimljiva stavka je tajno glasanje.
Nikada se ne zna ko je za koga glasao. A ako se uzmu u obzir odnosi unutar koalicija, gotovo je sigurno da se glasovi pojedinih poslanika neće moći kontrolisati.
Teorijski je moguće i da se glasovi rasporede tako da četiri liste imaju isti broj, pa bi žrijeb kuglicama odlučio ko ide u Dom naroda.
Opozicija koja se ujedinjuje samo zbog funkcije
I tu dolazimo do suštine.
Pregovori koji se sada vode nisu o programu, nisu o strategiji, nisu o tome kako zaustaviti vlast koja dominira Republikom Srpskom. Pregovori su o tome ko će dobiti mjesta u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Pregovori i saradnja opozicionih stranaka normalna su i zdrava pojava u svakom demokratskom sistemu. Stranke koje dijele slične vrijednosti i koje se bore za iste ciljeve sjede za sto, usaglašavaju stavove i nastupaju zajedno.
To nije slabost. To je politička zrelost.
Ali ovo nije normalna opozicija. Ovo je raštimovana opozicija u kojoj predsjednik jedne stranke ne želi sjediti sa predsjednikom druge. U kojoj se pregovori vode ne zbog programa nego zbog mjesta u Domu naroda. U kojoj svako igra svoju igru, gleda vlastiti interes i kalkuliše sa svakim glasom.
I dok vladajuća koalicija mirno broji 54 poslanika i planira raspodjelu mandata, opozicija se dogovara ko će ući u sobu, a ko neće.
To nije opozicija koja mijenja vlast. To je opozicija koja čeka da vlast sama padne.
A vlast ne pada sama.
