Meta čestih napada režima Aleksandra Vučića bila je takozvana Trebinjska grupa. Naziv za neformalni, vaninstitucionalni centar moći i mrežu uticaja koja se u regionalnim medijima i političkim izjavama povezuje sa crkvenim, poslovnim, sportskim i javnim ličnostima porijeklom iz Trebinja i Hercegovine.
Ne postoji nijedan zvanični dokument niti registrovana organizacija pod tim nazivom. Riječ je o političkom i medijskom terminu za grupu ljudi koji se povezuju u kuloarima. U javnim spekulacijama uz ovu grupu najčešće se vezuju episkop diseldorfski i njemački Srpske pravoslavne crkve Grigorije Durić, proslavljeni košarkaš i sportski funkcioner Dejan Bodiroga i druge javne, pravne i akademske figure iz regiona.
Snaga koja je pobjeđivala sa olovkom u ruci
Ako zaista postoji Trebinjska grupa, njeni procenti za pobjedu Studentske liste u Srbiji su izuzetno veliki.
Jer ta snaga, ako postoji, uspjela je pobjediti sa olovkom u ruci i riječima izuzetno opasne režime. Đukanovićev u Crnoj Gori. Vučićev u Srbiji.
Šta je sve pisano po medijima o episkopu Grigoriju, kako je predstavljan u Srbiji i kakvu su ulogu imali ljudi zaduženi za najprljavije kampanje, nešto je što je teško objasniti. I teško podnijeti.
Vladika koji je stao uz studente
Vladika Grigorije pružio je snažnu podršku studentima u Srbiji tokom njihovih protesta koji su kulminirali istorijskom pobjedom Studentske liste na parlamentarnim izborima.
Kao jedan od rijetkih visokih dostojanstvenika Srpske pravoslavne crkve koji je otvoreno stao uz mlade, vladika Grigorije je kroz izjave i video poruke neprestano slao poruke ohrabrenja.
Tokom susreta sa studentima u Minhenu, izjavio je da oni koji pokušavaju diskreditovati studente zapravo udaraju na ono najbolje u narodu i na same hrišćanske vrijednosti.
“Ko udari na studente, udara na Hrista.”
Podržavajući proteste pokrenute nakon tragedije u Novom Sadu, istakao je da je opravdano pobuniti se protiv sistema koji pojedinca svodi na nulu. Pohvalio je njihovu upornost, nepotkupljivost i dostojanstven način borbe za pravdu i istinu.
I podsjetio na ono što mnogi zaboravljaju. Vladika Grigorije bio je i sam jedan od lidera studentskih protesta 1992. godine.
“Zamislite da smo poslušali studente 1991. godine. Koliko bi možda manje ljudi poginulo. Koliko bi manje ljudi izgubilo domove i bilo raseljeno po svijetu.”
Povratak
Svi ti stavovi doveli su do jedne jednostavne i mjerljive posljedice.
Mnogi očekuju njegov veliki povratak.
I mnogi se, s razlogom, plaše. U Srbiji. U Crnoj Gori. Pa i u samom Trebinju i Hercegovini.
Ne bilo kakve osvete. Ne njegovih kritika.
Plaše se samo da ga pogledaju u oči.
