Kada se nivo Bilećkog jezera spusti, iz vode se ne pojavljuje samo kamenje. Na površinu ponovo izlaze zidovi nekadašnjih kuća, čatrnje, ograde i tragovi vrtova, ostaci sela koja su prije gotovo šest decenija ostala na dnu doline Trebišnjice.
Ono što danas vide Bilećani nekada je bio nečiji put do kuće, dvorište u kojem su se okupljale porodice, komad zemlje koji je nekome značio cijeli život.
Voda otkriva ono što vrijeme nije izbrisalo
Bilećko jezero nastalo je nakon izgradnje brane i formiranja akumulacije 1967. godine. Dolina Trebišnjice tada je promijenila izgled, a život ljudi koji su tu živjeli morao je da bude nastavljen na drugim mjestima.
Pod vodom su, osim kuća, ostali putevi, groblja i crkve. Godinama kasnije, kada vodostaj opadne, iz pojedinih dijelova jezera ponovo se ukažu tragovi tog svijeta.
Koliko jedan prostor može da sačuva uspomene i onda kada ljudi više ne mogu da mu priđu kao nekada?
Danas se među ostacima potopljenih sela mogu prepoznati dijelovi zidova, kamene ograde i čatrnje. Neki tragovi su jasniji, neki gotovo nestali, ali zajedno podsjećaju da se ispod površine jezera nalazi prostor koji je nekada imao potpuno drugačiji ritam.
Ispod vode ostali su nečiji domovi
Za nekoga ko prvi put vidi ove prizore, to su možda samo ostaci starih građevina. Za porodice koje su nekada živjele u dolini, oni mogu biti mnogo više.
Tu su nekada postojala dvorišta u kojima su djeca odrastala, putevi kojima se išlo do komšijskih kuća i zemlja koja se obrađivala. Svaki kamen koji se danas pojavi iz vode može biti dio priče koju mlađe generacije poznaju samo iz porodičnih sjećanja.
Zato nizak vodostaj Bilećkog jezera ne donosi samo neobičan prizor. On na kratko mijenja odnos prema prostoru koji je decenijama skriven od pogleda.
Šta čovjek osjeti kada ponovo vidi mjesto za koje je mislio da će zauvijek ostati pod vodom?
Prošlost se vraća samo na kratko
Ono što voda sada otkrije neće dugo ostati vidljivo. Sa promjenom vodostaja, ostaci nekadašnjih sela ponovo će nestati ispod površine jezera.
Da bi se vidjela cijela slika nekadašnje doline Trebišnjice i svi ostaci koji se nalaze ispod vode, Bilećko jezero moralo bi biti potpuno ispražnjeno. Do tada, svaki veći pad vodostaja donosi samo djelić tog izgubljenog pejzaža.
Možda je upravo u tome i posebnost ovih prizora. Prošlost se ne vraća odjednom i ne vraća se cijela. Pojavi se u kamenom zidu, vrhu čatrnje ili liniji stare ograde, dovoljno da podsjeti da je ispod mirne površine jezera nekada postojao život. A kada se voda ponovo podigne, hoće li ono što je danas pred očima Bilećana ponovo nestati bez traga, ili će ostati sačuvano u sjećanju onih koji još pamte dolinu kakva je nekada bila?
Dio fotografija:https://www.instagram.com/_sergej_v_?igsi=eTExOHlncjBhaDNx
