Prije nešto manje od deset godina, Kulturni centar Trebinje predstavio je projekat koji je zvučao kao ideja koja mijenja turističku sliku grada. Barke na Trebišnjici, rekonstruisane po starim nacrtima, dokovi iza zidina Starog grada, pametne klupe sa informacijama o gradu, vožnja do Arslanagić mosta.
„Te barke su nekada postojale na Trebišnjici, stari Trebinjci se sjećaju kako su izgledale. Na Trebišnjici će biti deset lađa krajem avgusta, a dokovi će biti posebno adaptirani“, govorili su tada nadležni.
Projekat vrijedan 330.000 evra. Velika najava. Veliki planovi.
Danas, uz zidine Starog grada, stoji ruglo.


Šta je ostalo od projekta
Barke su tu. Ali nisu turistička atrakcija. Raspadnute, zapuštene, ostavljene uz samu stazu koja se polako gubi pod zelenom površinom koja se širi. Pametna klupa, koja je trebalo da turistima dok čekaju vožnju ispriča priču o Trebinju, danas ni na šta ne liči.
Ono što je trebalo biti simbol turističkog razvoja Trebinja, postalo je ogledalo onoga što se dešava kada se projekat pokrene, slika napravi i priča ispriča, a niko ne ostane da ga održava.
Tadašnji direktor Turističke organizacije Trebinja Marko Radić rekao je da će barke turistima pokazati ljepotu i bogatstvo rijeke Trebišnjice, ono što sa obale nije vidljivo.
Danas se sa te iste obale vidi nešto sasvim drugo.

Čija je odgovornost
Pitanje nije jednostavno i odgovor nije samo jedan.
Dio odgovornosti leži na građanima, jer kultura odnosa prema javnom prostoru počinje od kuće i vaspitanja. Ali kada je u pitanju prostor u samom centru grada, uz zidine Starog grada, odgovornost se mora tražiti i od onih koji gradom rukovode.
Gradonačelnik Mirko Ćurić redovno obilazi okolne gradove i obilježava istorijske bitke. To je dio posla. Ali možda bi vrijedilo povremeno prošetati i uz zidine Starog grada i pogledati šta tamo stoji.
Raspadnute barke i klupa koja ne liči ni na šta.
Kompletno uređenje ovog dijela grada vjerovatno košta manje od jednog putovanja na proslavu neke od bitaka. I ostavilo bi mnogo trajniji trag.

Trebinje koje se moglo vidjeti, i Trebinje kakvo jeste
Projekt barki na Trebišnjici imao je smisla. Ima rijeku, ima Stari grad, ima istoriju, ima sve što turistička atrakcija treba da ima.
Ono što nije imalo smisla jeste ostaviti sve to da propada, bez održavanja, bez brige, bez ikoga ko bi povremeno pogledao i vidio što se dešava u centru grada koji se reklamira kao turistički biser.
Turisti koji dođu u Trebinje prolaze pored tih barki. I nose kući sliku koja nije ona sa promotivnih fotografija.
Možda je krajnje vrijeme da se ta slika promijeni. Ne jer će to donijeti glasove na izborima, nego jer Trebinje to zaslužuje.
