Subotom ujutro, još dok grad spava, oni su već tu. Raspoređuju tezge, slažu sir, poredaju cvijeće. Platani na Trgu slobode još uvijek čuvaju hladovinu od prošle sedmice. Za koji sat, pijaca će oživjeti.
Trebinjska pijaca nije samo mjesto gdje se kupuje hrana. To je ritual, sedmični, porodični, neizbježni. Majke i kćerke koje obilaze iste štandove godinama, uvijek isti redoslijed, uvijek isti kraj sa kafom u nekom od okolnih lokala. Uvijek isti sto, uvijek isto mjesto.
Miris koji se pamti
Branko dolazi u Trebinje svaki maj i ostaje do oktobra. Ostatak godine provodi u Americi, gdje je zaradio penziju. Ali maj čeka posebno.
-Ovaj miris trebinjske pijace nema nigdje. Često putujem na relaciji Trebinje, Beograd, Njujork, ali nekako posebno čekam maj da dođem u Trebinje. Da subotnje jutro provedem na pijaci, u kupovini i obilasku tezgi, a potom kafa pod platanima. Zaista uživam u mirisima – kaže Branko.
Nije on jedini koji dolazi izdaleka.
Crnogorci su godinama vjerne mušterije, posebno otkako je dubrovačka granica postala sve rigoroznija za svakodnevnu trgovinu. Jedan Nikšićanin koji redovno kupuje u Trebinju ima svoju stalnu adresu.
-Mladi sir, škripavac i sir iz mijeha, to mora biti kod nas u Nikšiću na trpezi i mi to kupujemo u Trebinju. Uvijek kod iste žene iz trebinjske šume, godinama uzimamo, i moram priznati, stvorili smo nekako poseban odnos – kaže nam.
London je primijetio ono što znamo odavno
Ono što Trebinjci znaju godinama, 2024. je primijetio i svijet.
Londonski Financial Times uvrstio je trebinjsku zelenu pijacu na listu najboljih svjetskih lokacija za kupovinu lokalnih proizvoda. Pod stoljetnim platanom na centralnom gradskom trgu, kako stoji u tekstu, trgovci iz okolnih sela nude ono što drugdje ne možete naći.
Trebinjska pijaca našla se u društvu pijaca iz Londona, Pariza, Kopenhagena, Njujorka i Tokija. U regionu je prate samo Kalenić u Beogradu, Zelena pijaca u Herceg Novom i dubrovačka u Gružu.
Prodavci kažu da im je drago što je kvalitet njihovih proizvoda prepoznat, ali da ih to nije iznenadilo. Oni to znaju odavno.
Isti ljudi, svaki dan
Mira prodaje na trebinjskoj pijaci godinama. Zna svaku mušteriju po imenu, zna šta ko traži, zna kada neko nije došao po navici.
-To je jednostavno naš posao kao i svaki drugi. Nije lako, ali se ne žalimo. Što se tiče posla, to je uvijek na istom nivou, ne kao što je nekada bilo, ali i sada se može živjeti – kaže ona.
Na pijaci je po svim vremenskim prilikama, bez izuzetka. Kiša, sunce, hladnoća, svejedno.
Nešto više od dvadeset trgovaca svakodnevno je na pijaci. Subotom ih je više, boja je više, mirisa je više. Sezonsko voće i povrće, cvijeće, ljekovito bilje, domaći sokovi, sirevi, preplave hladovinu platana.
Mjesto koje grad drži na okupu
Trebinjska pijaca nije turistička atrakcija koja se planira i reklamira. Ona se dešava sama od sebe, svaki dan, decenijama.
Trebinjci, dijaspora, Crnogorci, turisti koji prolaze, svi nalaze razlog da stanu.
Financial Times je to primijetio 2024. Branko to zna svaki maj. Mira to zna svaki dan.
I svaki put, negdje između tezge sa sirom i kafe pod platanom, Trebinje izgleda onako kako treba da izgleda.
