Vlada Republike Srpske dogovorila je za više od dvije decenije pet projekata iz energetskog sektora i infrastrukture vrijednih 2,3 milijarde maraka. Realizovano je 408,5 miliona. Većina projekata nije ni započeta.
Aerodrom u Trebinju, šest hidroelektrana, nafta u Hercegovini. Sve najavljeno kao investicije od strateškog značaja. Sve završeno na tehničkoj dokumentaciji i manjim građevinskim radovima.
Ovo nije analiza jednog portala. Ovo su podaci koje je utvrdio Centar za istraživačko novinarstvo BiH.
Aerodrom koji čeka od 2008.
Trebinje je u ovoj priči posebno poglavlje.
Javno preduzeće Aerodrom Trebinje osnovano je 2008. godine sa kapitalom od 50.000 KM. Do 2013. iz budžeta je dobilo oko milion maraka za redovno funkcionisanje aerodroma koji ne postoji. Potom je pripojeno JP Aerodromi Republike Srpske i na duže vrijeme zaboravljeno.
Godine 2020. Vlada Srbije, uz dozvolu vlasti u Republici Srpskoj, osniva novo društvo Aerodrom Trebinje, mijenja lokaciju, planira pistu dugu 3,5 kilometra i počinje prikupljati dokumentaciju.
Do 2025. osnivački kapital porastao je na 4.610.476 KM. Najavljena vrijednost izgradnje iznosi oko 390 miliona maraka.
Na prostranoj livadi petnaestak kilometara od Trebinja još se ne naziru nikakvi radovi.
Hidroelektrane koje kasne deceniju
Projektom Gornji Horizonti planirana je izgradnja hidroelektrana Dabar, Nevesinje i Bileća. Za samo Dabar najavljena vrijednost iznosi 661 milion maraka, a rok za izgradnju i puštanje u rad bio je 2020. godina.
Godinu dana nakon probijenog roka, vlast se zadužila kod kineske državne banke CEXIM za 370 miliona maraka, sa rokom otplate 20 godina. Prema dostupnim informacijama, isplata kredita je trenutno obustavljena.
Ekolozi upozoravaju da bi izgradnja imala katastrofalne posljedice po životnu sredinu, a Osnovni sud u Banjoj Luci poništio je jedno od odobrenja za gradnju. Ministarstvo je odgovorilo na taj način što je ponovilo postupak mijenjajući samo protokol i datum.
Gornja Drina, najavljena kao investicija od 861,5 miliona KM sa tri hidroelektrane, ima potpisan koncesioni ugovor iz 2016. sa rokom izgradnje do 2023. Na terenu su izvedeni samo pripremni radovi.

Nafta u Hercegovini koja se nije isplatila
Godine 2011. data je koncesija na 28 godina za istraživanje nafte i gasa na Majevici, Motajici i u Istočnoj Hercegovini. Najavljena investicija iznosila je 345 miliona maraka. Već 2012. u geološka istraživanja uloženo je 19,5 miliona maraka.
Zaključak? Otkrivene količine nafte nisu isplative za komercijalnu proizvodnju.
Birač: kako se iz najveće fabrike izvuklo 3,4 milijarde
Fabrika glinice Birač u Zvorniku bila je nekada jedan od najvećih izvozno-proizvodnih giganta u Jugoslaviji. Privatizacija krajem devedesetih trebala je biti spas. Postala je udžbenički primjer zarobljene države.
Litvanska grupacija Ukio, u vlasništvu rusko-litvanskog biznismena Vladimira Romanova, kupila je Birač na tenderu za šest umjesto prvobitno oglašenih deset miliona maraka, uprkos upozorenjima stručne javnosti.
Ono što je uslijedilo opisuje urednik portala Capital Siniša Vukelić, koji je dugo istraživao taj slučaj.
„Imali su firmu Balkal u Banjoj Luci sa jednom sekretaricom i telefonom, a bila je istovremeno najveći izvoznik iz Bosne i Hercegovine. Bila je čak veći izvoznik nego Elektroprivreda BiH i Aluminij Mostar zajedno. Sav profit odlazio je u firmu na offshore ostrvima“, kaže Vukelić za CIN.
Transparency International BiH utvrdio je ekonomsku štetu od oko 3,4 milijarde maraka. Stečaj koji je uslijedio nakon 12 godina završio je tako što je fočanska firma Pavgord otkupila većinu potraživanja i postala vlasnik nekadašnjeg giganta.
„Ovaj slučaj pokazuje savršen primjer zarobljene države gdje sve institucije rade u interesu male grupe koja se enormno obogatila, a za štetu koju je društvo pretrpjelo neće niko odgovarati“, rekao je Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH.
Obrazac koji se ponavlja
„Obrazac je isti: dogovor iza zatvorenih vrata, skrivanje ugovora od javnosti, izvlačenje novca, ignorisanje institucija i kontrolnih organa“, kaže Vukelić.
Taj obrazac vidljiv je u svakom od ovih projekata. Koncesija se da, kapital se poveća, dokumentacija se prikupi, kredit se podigne i rok prođe. A projekat ostaje na papiru.
Za Hercegovinu taj obrazac ima posebno gorku dimenziju. Aerodrom koji se najavljuje od 2008. Hidroelektrane sa rokovima koji se pomijeraju svake godine. Nafta koja nije isplativa.
I isti odgovor svaki put. Projekat je u toku. Dokumentacija se prikuplja. Uskoro kreće.
Jedino što sigurno kreće su roku koji prolaze.
