Kada je Igor Dodik dobio mandat za sastav Vlade, reakcije su stizale brzinom koja govori više od sadržaja. Među prvim se javio otac.
„Igor je moj ponos i moja pobjeda. On je dijete SNSD-a. Siguran sam u njegovo znanje, sposobnosti i iskustvo koje je potvrdio dosadašnjim radom. Nikada nisam bio sigurniji i ponosniji nego danas“, napisao je Milorad Dodik.
Hor čestitki
Savo Minić poručio je da mu podrška koju je Igor dobio na izborima daje „puni legitimitet“ da ga predloži, te da su potrebni „mladi i obrazovani ljudi koji imaju snagu da sprovedu reforme“.
Željka Cvijanović najavila je da će Igor, kao „najmlađi mandatar u istoriji Republike Srpske, unijeti novu energiju, ideje i dinamiku“.
Srđan Mazalica opisao ga je kao arhitektu ubjedljive pobjede SNSD-a, „skromnog, staloženog i pristupačnog“, sa jednoglasnom podrškom stranke.
Sve u istom tonu. Niko nije postavio pitanje koje se nameće samo od sebe: šta je to u dosadašnjem radu Igora Dodika „potvrđeno“ za mjesto predsjednika Vlade?
Vukanović: prestolonasljednik
Od opozicije se odmah oglasio Nebojša Vukanović, na sebi svojstven način.
„Baš sam se obradovao vijesti da je Milorad Dodik odlučio da polako prepušta presto svom sinu i prestolonasljedniku Igoru, koga je krunisao kum Savo Minić. Srbi su imali dinastiju Karađorđevića, Petrovića, Obrenovića, u prošlosti Nemanjića, a sada dobijaju novu dinastiju Dodik. Istorija nas uči da Srbi ne vole monarhiju, u što se formalno sada pretvorila Republika Srpska.“
Podsjetio je da je tekst „Prestolonasljednik“ objavio u maju 2021.
Bodiroga: „Možda samo u Sjevernoj Koreji“
Oglasio se i Ognjen Bodiroga, šef Kluba poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini.
„Kum predsjednik Republike Srpske, sin predsjednik Vlade Republike Srpske. Baš korektno, nema šta! Mislim da takav slučaj nikada ranije nije zabilježen u svijetu, osim možda u Sjevernoj Koreji, a sada i u Republici Srpskoj.“
SDS bez predsjednika, PSS pred odlascima
SDS se nije zvanično oglasio iz jednostavnog razloga: istog dana ostao je bez predsjednika Branka Blanuše. Neopozivu ostavku podnio je Blanuša, navodeći dugotrajne podjele, nepoštovanje odluka, međusobne medijske napade funkcionera i narušeno zdravlje.
„Statut je takav da predsjednik ima samo obaveze i odgovornost, a ne i prava da vodi stranku. Davno smo trebali izabrati disciplinsku komisiju, a nemamo je, tako da svako radi šta hoće i u medije iznosi ono što želi.“
Najglasniji kritičari, rekao je, upravo su oni koji su najmanje radili i opstruisali kampanju.
Ognjen Bodiroga se osvrnuo i na odluku predsjednika SDS-a: „P. S. Ostavka Branka Blanuše je bespotrebna, jer su unutarstranački izbori svakako već raspisani, a on na njima neće biti kandidat.“
Poprilično mlak komentar na ostavku čovjeka koji je vodio stranku. Bodiroga nije rekao ni da žali, ni da je odluka pogrešna. Rekao je samo da je suvišna, jer odlazak ionako dolazi.
Ni od Pokreta Sigurna Srpska reakcije nema. Draško Stanivuković pokušava sačuvati što se može: prema informacijama koje kruže, čak četiri poslanika bliska su izlasku u nezavisne i podršci vlasti. PSS bi tako već od sljedeće sjednice mogao izgubiti poziciju najjače opozicije, koju je od SDS-a preuzeo poslije izbora.
Ono što ostaje
Vlast se hvali, opozicija se raspada, a mandatar je dobio mandat uz hor pohvala i bez ijednog pitanja. Možda je upravo to najpreciznija slika trenutka.
