U centru Trebinja kafa košta tri i po marke, sok skoro pet, čaša vina jedanaest. Za mladog čovjeka sa prosječnom platom, sjedenje u centru vlastitog grada polako postaje luksuz. Za starije, koji žive od penzije i svaku marku okrenu dva puta, izbor kafića nije slučajan, nego računica.
Grad Trebinje i Turistička organizacija pokušavaju to promijeniti. Pokrenuli su inicijativu pod nazivom Trebinjska kartica, program koji bi svim punoljetnim građanima Trebinja omogućio popuste pri kupovini roba i usluga kod partnera koji se dobrovoljno uključe.
Ideja je jednostavna. Privrednik određuje popust koji je spreman dati, građanin dobija karticu i koristi je. Grad i Turistička organizacija zauzvrat promoviišu partnere kroz svoje kanale.
Ako zaživi, bio bi prvi program te vrste u Republici Srpskoj i BiH.
Luksuzi koji to ne bi trebali biti
Sa prosječnom platom u Trebinju, odlazak u kafić je već promišljena odluka. Odlazak u restoran za mnoge nije ni u razmatranju.
Nije to samo problem mladih. Stariji Trebinjci koji žive od penzije odavno znaju koje kafane imaju prihvatljive cijene i rijetko od toga odstupaju. Svaka ušteđena marka ima smisla kada je budžet fiksan i kada se zna unaprijed šta može, a šta ne može stati u njega.
Trebinjska kartica, ako zaživi, mogla bi promijeniti tu računicu. Mali popust na svakodnevnim troškovima, kroz duži period, znači stvarnu razliku u kućnom budžetu.
Ideja koja nije nova
Saša Borjan iz Narodnog fronta tvrdi da je istu inicijativu predlagao prije tri godine kada je bio odbornik u lokalnom parlamentu, tada pod nazivom „Ja sam Trebinjac“, i da je gradonačelnik Mirko Ćurić odbio prijedlog uz obrazloženje da nije izvodljiv i da bi diskriminisao goste.
-Razlog odbijanja te inicijative tada je, po mom mišljenju, bio samo jedan, a to je što je inicijativu predložio odbornik opozicije – kaže Borjan.
Sada, tri godine kasnije, isti grad pokreće gotovo isti program.
Gradonačelnik Ćurić na sastanku povodom predstavljanja programa nije se osvrtao na prethodne prijedloge, nego je istakao da za karticu vlada značajno interesovanje privrednih subjekata i javnih ustanova.
Pitanja koja ostaju otvorena
Direktor Turističke organizacije Jovica Milošević smatra da kartica nije diskriminacija prema turistima.
-Mislim da su turistima prihvatljive cijene. To nije nikakav vid diskriminacije, i oni imaju u svojim zemljama neke pogodnosti – kaže Milošević.
Ali pojedini trebinjski ugostitelji nisu sigurni da žele praviti razliku između gostiju.
-Nama su svi gosti isti i ne bi bilo pošteno naplaćivati im po različitim cijenama – rekao nam je jedan od ugostitelja, koji nije želio biti imenovan.
Postavlja se i pitanje koje program još uvijek nije jasno riješio. Kako spriječiti zloupotrebu kartice, i sa strane privrednika koji bi je mogli koristiti za izbjegavanje poreza, i sa strane onih koji bi karticu davali turistima ili gostima kojima nije namijenjena? Bez jasnog mehanizma kontrole, dobra ideja lako može postati novi problem.
Tu se postavlja i pitanje ko tačno ima pravo na karticu. Da li samo građani Trebinja ili i radnici koji svakodnevno dolaze iz okolnih mjesta? Da li su oni možda u boljoj finansijskoj situaciji od samih Trebinjaca?

Hoće li zaživjeti
Građani Trebinja reaguju oprezno, ali pozitivno.
-Sigurno će značiti za kućni budžet – kaže jedna Trebinjka.
-Sigurno dobro, poboljšava opšte stanje – dodaje drugi.
Ali oprez je razumljiv.
Provjera Trebinjske kartice neće biti na sastanku u Gradskoj upravi nego na terenu, u momentu kada građanin priđe tezgi ili kafiću i vidi da li kartica zaista nešto vrijedi.
Do tada, kafa u centru grada i dalje košta tri i po marke.
