Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić objavio je fotografiju na svom zvaničnom Facebook profilu. Pozira sa sunčanim naočalama, zamišljeno gleda u daljinu. Uz fotografiju stoji kratki opis, jedna jedina riječ, „šmeker“, uz nekoliko emotikona.
Za nekoliko časova, društvene mreže bile su preplavljene reakcijama. Dominantno negativnim.
Građani su u komentarima uglavnom ocjenjivali da samohvala nije osobina koja se traži od premijera, a dio njih iskoristio je priliku da postavi konkretna pitanja o stanju puteva, vodosnabdijevanja i životnog standarda. Ono što je trebalo biti opušteni i samouvjereni nastup, pretvorilo se u jednu od najkomentarisanijih, ali ne i na način koji je marketinški tim premijera planirao.
Šmeker koji je prošao kao bos po trnju
Ni posjeta nepostojećem gradilištu puta Foča–Tjentište nije prošla bolje. Minić je tada najavio da će sve biti gotovo za dvije godine. Stručnjaci sa kojima je Naša Hercegovina razgovarala ocjenjuju da bi, čak i kada bi se radovi počeli sutra, rok od tri godine bio previše ambiciozan.
Ali marketinški tim premijera to nije spriječilo da objavi posjetu i najavu kao veliku vijest za Hercegovinu i Foču, kojima se taj put obećava već decenijama.
Nevidljivi
Na drugoj strani izborne utakmice stoji kandidat opozicije Branko Blanuša. Za razliku od Minića, koji se pojavljuje iz svakog čoška sa glasnim najavama i upitnim efektom, Blanuša se može slobodno nazvati nevidljivim.
Njegovo dosadašnje pojavljivanje proteklo je bez jasne poruke, bez vizije i bez odgovora na pitanje zašto se kandidovao i šta bi konkretno promijenio. Sve više liči na kampanju čovjeka koji i sam nije siguran zašto je u trci.
Šta Hercegovina može očekivati
Bez obzira ko pobijedi u oktobru, poruka koja stiže do Hercegovine nije ohrabrujuća.
SNSD godinama, kada dijeli pozicije, za Hercegovinu nema pretjerano kadrova. Direktori koji dođu iz tog dijela ne znaju od sreće što su dobili fotelju, a ministar porijeklom iz Hercegovine može biti, čini se, samo poput Draga Mastilovića, koji je jedino porijeklom iz Gacka, što je u sistemu gdje sve odluke donosi Milorad Dodik jedina relevantna kvalifikacija.
Na drugoj strani, ako bi opozicija pobijedila, mandatar je već poznat, Draško Stanivuković. A za nositelja liste njegove stranke PSS u izbornoj jedinici 9 postavljen je Dušan Mrakić, čovjek koji je u Trebinje navodno došao prije par godina, nepoznat u bilo kakvom političkom, društvenom, kulturnom ili sportskom smislu u Hercegovini.
Nikada gori kandidati
Ono što ove izbore čini posebno gorkim za Hercegovinu nije samo pitanje ko će pobijediti. To je pitanje koliko će pobjednik uopšte misliti na Hercegovinu nakon što prođe izborni dan.
I Minić i Blanuša kandidati su za funkcije na kojima se, sudeći po svemu što su pokazali do sada u svojim političkim karijerama, vjerovatno neće previše pitati kada je Hercegovina u pitanju. Jedan se previše hvali, drugi se premalo pojavljuje. Obojica su kandidati za pozicije koje im donose status, a Hercegovina u toj računici nije na prvom mjestu.
Nikada gori kandidati nisu bili. I nikada ta činjenica nije bila jasnija.
Osim par onih koji će prihvatiti daj što daš i pokušati doći do pozicije lokalnog šerifa, Hercegovina ulazi u ove izbore bez kandidata koji bi je stvarno zastupao. I vjerovatno će, kao i uvijek, morati čekati sljedeće izbore koji će, kao i ovi, biti predstavljeni kao najvažniji do sada.
