Ako je vjerovati posljednjem objašnjenju Milorada Dodika, veliki problem energetskog sistema Republike Srpske mogao bi da se krije u jednom vozaču. Dok RiTE Ugljevik ne radi, dok se struja kupuje po cijenama koje dostižu i više od 300 evra po megavat-času i dok se svakodnevno troše milioni maraka za nadoknadu domaće proizvodnje, javnosti se saopštava da bi u RiTE Gacko mogla biti otkrivena krađa nafte i naftnih derivata vrijedna više od deset miliona KM.
Vozač je, dakle, postao važan dio priče o energetskom kolapsu.
Od miliona za uvoz do vozača u Gacku
Upravo u takvom trenutku Milorad Dodik govori o navodnoj krađi nafte i naftnih derivata u RiTE Gacko, vrijednoj više od deset miliona KM.
„Više od 10 miliona KM pokradu nafte i naftnih derivata iz Termoelektrane Gacko“, rekao je Dodik, dodajući da je vozač direktora identifikovan kao čovjek koji pravi zloupotrebe.
Ove tvrdnje tek treba da budu provjerene kroz istragu. Ako je bilo krađe, odgovorni moraju odgovarati. Ali ako je riječ o iznosu koji se mjeri milionima, onda se otvara pitanje kako je takva šteta mogla nastati, ko je kontrolisao poslovanje i gdje su bili oni koji su bili zaduženi da spriječe zloupotrebe.
A gdje su odgovorni za stanje u Ugljeviku?
Zašto se slična odlučnost nije pokazala mnogo ranije, kada su se gomilali problemi u RiTE Ugljevik? Zašto rudnik nije na vrijeme obezbijedio uslove za kontinuiranu proizvodnju? Kako je moguće da termoelektrana koja je važna za energetski bilans Republike Srpske ostane bez dovoljnih količina uglja?
To su pitanja na koja građani zaslužuju konkretne odgovore. Ne samo zato što je Ugljevik stao, nego zato što posljedice njegovog zastoja osjećaju svi, od privrede do domaćinstava.
Godinama su se najavljivale investicije, stabilizacija proizvodnje i bolja budućnost energetskog sektora. Sada se govori o hitnim mjerama, interventnoj nabavci uglja i traženju odgovornih. Ako su problemi bili poznati, ko je bio dužan da reaguje prije nego što je proizvodnja obustavljena?
Odgovornost za upravljanje ne može početi tek onda kada nastane šteta. Ona postoji i dok se donose odluke, raspoređuju sredstva, planiraju investicije i upravlja javnim preduzećima.
Najavljena istraga, ko se sve grije na struju?
Dok RiTE Ugljevik stoji, struja se kupuje po ogromnim cijenama, a Elektroprivreda Republike Srpske se suočava sa ozbiljnom krizom, konačno je najavljena još jedna istraga. Ovoga puta trebalo bi utvrditi ko se sve grije na struju.
Jer, ako je suditi po dosadašnjim objašnjenjima energetskog kolapsa, nakon vozača iz RiTE Gacko možda je upravo električna grijalica sljedeća karika koju treba ispitati.
Ostaje samo da se utvrdi da li su građani krivi što zimi uključuju grijanje, što očekuju da imaju struju u svojim domovima i što račune plaćaju za energiju koju im sistem obećava da će obezbijediti.
A možda bi istraga mogla da krene i korak dalje. Ko je sve uključivao radijatore, ko je palio klima uređaje, a ko se drznuo da zagrije kupatilo prije tuširanja?
Račun na kraju stiže građanima
Za političare i direktore ovo su konferencije za novinare, sastanci i najave istraga. Za građane su to mnogo konkretnije stvari. Hoće li biti skuplje struje, hoće li poskupjeti proizvodi i usluge, hoće li javna preduzeća morati da se dodatno zadužuju i ko će na kraju platiti razliku između cijene domaće proizvodnje i skupog uvoza?
U javnosti se već govori o mogućim korekcijama cijena električne energije, ali konačne posljedice zavisiće od odluka koje tek treba da budu donesene. Ono što je već jasno jeste da skupa nabavka struje predstavlja ozbiljan finansijski pritisak.
Zato priča o vozaču nije nevažna, ali ne može biti kraj priče o energetskom sistemu. Ako se dokaže krađa, treba utvrditi ko je učestvovao i kako je bila moguća. Ali jednako tako treba utvrditi ko snosi odgovornost za stanje u kojem jedna termoelektrana staje zbog nedostatka uglja, druga pokušava da iznese teret proizvodnje, a nedostajuća struja kupuje se po cijenama koje iz dana u dan opterećuju sistem.
Možda će istraga u Gacku dati odgovore o gorivu. Ali ko će građanima dati odgovore o milionima koji se troše na uvoz, o godinama propuštenih prilika i o sistemu koji je trebalo da obezbijedi energetsku sigurnost?
Ako je vozač kriv, neka se to dokaže. Ali kada se bude sastavljao spisak odgovornosti za stanje u Elektroprivredi Republike Srpske, hoće li na njemu biti mjesta i za one koji su godinama upravljali sistemom?
Jer struju ne proizvode saopštenja, a račune na kraju ne plaćaju samo vozači i direktori, nego građani.
