Dok se Trebinje sprema za izbore, dok se bilbordi pune licima političara i dok se troše milioni maraka na predizborne kampanje, jedan sedamnaestogodišnjak iz ovog grada tiho osvaja medalje na svjetskim takmičenjima iz fizike i matematike.
Njegovo ime je Vuk Janković. Učenik je trećeg razreda Gimnazije Jovan Dučić iz Trebinja. I vjerovatno je najuspješniji mladi naučnik kojeg je Hercegovina dala u posljednjih nekoliko decenija.
Bronza iz Kolumbije, zlato iz Grčke
Najnoviji Vukov uspjeh stigao je iz Bukaramange u Kolumbiji, gdje je na 56. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, uz konkurenciju od 381 učesnika iz cijelog svijeta, osvojio bronzanu medalju.
Svega nekoliko mjeseci ranije, na 43. Balkanskoj matematičkoj olimpijadi u Grčkoj, ostvario je rezultat koji do sada nije ostvario nijedan takmičar koji je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na tom takmičenju. Osvoji je zlatnu medalju sa maksimalnim brojem bodova, sto odsto. I bio je jedini takmičar iz zemalja stalnih članica Balkanske matematičke olimpijade koji je ostvario takav rezultat.
Škola je to opisala jednostavno: „Učenik naše škole ostvario je rezultat za istoriju.“
Kako je sve počelo
Vuk nije odjednom postao ono što jeste. Put je počeo još u prvim razredima osnovne škole, kada je učitelj Danilo Žarković primijetio nešto posebno. Nije Vuku ništa govorio, samo mu je povremeno ubacivao teže zadatke u redovnu nastavu. Shvatio je da je u pitanju talenat koji se rijetko viđa.
U predmetnoj nastavi talenat je bio sve izraženiji. Nastavnica matematike Slađana Karadžić počela je sa dodatnom nastavom. U devetom razredu i prvom razredu Gimnazije Vuk počinje da niže uspjehe na republičkim i međunarodnim takmičenjima. Paralelno otkriva fiziku, uz nastavnika Dobroslava Slijepčevića, koji ga je nazvao „čudom od djeteta“ i koji u Trebinju godinama organizuje Školu fizike, okupljajući mlade talente iz cijele Bosne i Hercegovine i regiona.
U osmom razredu osnovne škole, Vuk je bio jedini učenik u Republici Srpskoj koji se u jednoj školskoj godini plasirao na tri republička takmičenja i osvoji prva mjesta iz matematike i fizike.
Skromnost koja oduzima dah
Ono što Vuka razlikuje od stereotipa o genijalnom dječaku nisu samo medalje. To je način na koji o njemu govore svi koji ga poznaju.
Nastavnica Karadžić kaže da je Vuk podjednako dobar iz svakog nastavnog predmeta, ne samo iz matematike i fizike.
„Prije svega je skroman i čvrsto stoji na svojim nogama. To je nešto što je vrijedno i pažnje i divljenja, pogotovo zbog sistema vrijednosti u našoj sredini. Vuk je željan znanja, grabi da uhvati sve što može i to je, zaista, jedna impozantna stvar“, kaže ona.
Profesor Slijepčević ima svoju sliku za njega:
„Što vam je Ronaldo u fudbalu i Đoković u tenisu, to vam je Vuk ovamo.“
Vuk sam o sebi kaže nešto što vrijedi pamtiti duže od bilo koje medalje:
„Talenat pomaže, ali trud je, zaista, presudan. O mom talentu ne razmišljam mnogo, radim koliko mogu i dajem sve od sebe i zadovoljan sam.“
I još:
„Na takmičenja ne dolazim da dokažem da sam bolji od svih ostalih, već da pokažem da sam bolji od sebe.“
Što Trebinje znači Vuku
Uz sve svjetske uspjehe, Vuk ne zaboravlja odakle dolazi.
„Ovaj grad ima specifičnu ulogu u svemu tome, jer je moj najveći ponos kada odem na takmičenje i pored svog imena vidim da piše Trebinje“, rekao je Vuk.
Zahvaljujući njemu, za Trebinje su čuli mladi uspješni ljudi iz cijelog svijeta, njihovi profesori, takmičari sa olimpijada na kojima je Vuk ostavio trag koji se ne zaboravlja.
Priča koja zaslužuje više pažnje
Vukova priča nije samo priča o uspjehu jednog mladića. Ona govori i o učiteljima koji prepoznaju talenat i koji mu posvećuju vrijeme, o porodici koja ga podržava i koja, kako kaže, čvrsto drži jedni druge kao najveće oslonce.
I ona postavlja jedno tiho, ali važno pitanje. Dok se milioni maraka troše na postere po bilbordima pred predstojeće izbore, koliko se ulaže u mlade poput Vuka? Koliko Vukova ima u Hercegovini, a niko ih nikad nije primijetio?
Vuk Janković je pokazao šta Trebinje i Hercegovina mogu dati svijetu. Ostatak je na nama.
