Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije doniralo je Republici Srpskoj tri helikoptera Agusta-Bel AB-212 i jedan Bel 206 Jet Ranger. Letjelice se trenutno nalaze u bazi Helikopterske jedinice na beogradskom aerodromu Nikola Tesla, a Uprava za vazduhoplovstvo MUP-a Republike Srpske uskoro ih preuzima, javlja portal Tango Six iz Srbije, specijalizovan za vazduhoplovstvo Srbije.
Za Hercegovinu ovo je potencijalno važna vijest s obzirom na dugogodišnja obećanja. Pitanje je samo hoće li ta podrška zaista stići tamo gdje treba.
Zašto je zahtjev stigao iz Banje Luke
Komandant Helikopterske jedinice MUP-a Srbije Nenad Nedić za portal Tango Six objasnio je da je zahtjev za donaciju stigao iz Banje Luke, direktno motivisan problemima sa gašenjem šumskih požara prethodne godine.
„Oni su prošle godine imali velikih problema sa šumskim požarima i nisu imali srednji helikopter koji bi mogao da im bude na pomoći u tim situacijama“, rekao je Nedić.
Hercegovina to zna iz prve ruke. Nevesinje je gorjelo. Berkovići su gorjeli. Trebinje je gorjelo. I svaki put je jedina prava pomoć stizala od komšija, vatrogasaca iz susjednih opština.
Helikopter koji bi bio stacioniran u Hercegovini i koji bi mogao brzo reagovati na požare bio bi vjerovatno rješenje na koje se čekalo godinama.
Koliko su stari helikopteri
Prije nego što se proslavi, vrijedi pogledati o čemu se zapravo radi.
Dva donirana helikoptera stara su 46 godina, a jedan 47. Proizvedeni su 1979. i 1980. godine u Italiji, po američkoj licenci. Prvobitno su trebali letjeti do 2022. godine, ali su u upotrebi ostali još dvije godine duže.
Razlog zašto ih Srbija više ne koristi nije samo modernizacija flote. Proizvođač je nakon nekoliko udesa u Kanadi tokom 2024. godine, uzrokovanih iznenadnim odvajanjem lopatice glavnog rotora, izdao bezbjednosni bilten koji zahtijeva posebne radove na svim letjelicama te vrste.
„Troškovi osiguranja i održavanja ovih veoma starih letjelica bili su previsoki“, rekao je Nedić.
Srbija ih više ne želi iz sigurnosnih i finansijskih razloga.
Ako stručnjaci garantuju, dobro. Ako ne, problem
Ključno pitanje nije da li su helikopteri stari. Stara letjelica koja je tehnički ispravna i sigurna može biti vrijedan resurs. Ključno pitanje je ko procjenjuje njihovu ispravnost i na osnovu čega.
Ako stručnjaci za vazduhoplovstvo provedu detaljnu inspekciju, otklone probleme na koje upozorava bezbjednosni bilten proizvođača i garantuju da su letjelice sigurne za upotrebu, donacija ima smisla. Hercegovina bi dobila srednji helikopter koji može gasiti požare i koji može biti na raspolaganju kada je najpotrebniji.
Ako se prihvate bez ozbiljne provjere, jer su besplatni i jer neko treba da pokaže da je nešto urađeno, to je drugačija priča.
Opasnost koja vreba iz navike
Ali čak i ako su helikopteri tehnički ispravni i čak i ako stignu u Hercegovinu, ostaje pitanje koje se samo nameće svima koji godinama posmatraju kako funkcioniše sistem.
Helikopteri u Republici Srpskoj imaju tradiciju koja nije vezana samo za gašenje požara i medicinski transport. Tradicija je da se njima voze funkcioneri i odabrani koji smatraju da im se gade putevi ili da nemaju vremena za zemaljski transport.
Nije to teorija. To je dokumentovana praksa koja košta novac građana i koja svodi skupu letjelicu na taksi uslugu za privilegovane.
Ako Hercegovina dobije helikopter koji će gasiti požare ljeti, a voziti direktore ostatak godine, onda je donacija polu-korisna u najboljoj varijanti.
Šta se još ne zna
Uprava za vazduhoplovstvo MUP-a Republike Srpske do objavljivanja teksta portala Tango Six nije zvanično potvrdila ni komentarisala donaciju. Sve dostupne informacije potiču isključivo od portala.
Nije poznat ni tačan datum preuzimanja letjelica, ni plan gdje će biti stacionirane, ni ko će procjenjivati njihovu tehničku ispravnost.
Hercegovina treba helikopter. To je jasno. Ali treba i odgovor na pitanja koja se postavljaju sama od sebe kada god javna sredstva promijene ruke u ovom dijelu svijeta.
